Bh. književnik, Nedžad Ibrišimović, preminuo je jutros u Sarajevu u 71. godini.
Ibrišimović je rođen 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine.
Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB “Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi.
Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”.
Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.
Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”.
U januaru 2009. godine u izdanju IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka. Jedno od najpoznatijih njegovih djela je roman “Ugursuz”, za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1969. godine.
Među drugim njegovim istaknutim djelima su “Karabeg”, “Braća i veziri”, “Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem”, “Woland u Sarajevu”… Posljednje Ibrišimovićevo djelo je “El-Hidrova knjiga”, koja je nastavak romana “Vječnik”.