Barack Obama imao je velike planove – ogromni paket štednje težak četiri milijarde dolara, paket koji je trebao Ameriku dovesti u formu kojom će odoljeti gospodarskim izazovima budućnosti. Konačan cilj je trebao biti uklanjanje suvišne birokracije, opraštanje od rastrošnosti, bespotrebnog oružja – ali i previsokim socijalnim davanjima. U Obaminom nastupu pred studentima je to svojedobno zvučalo ovako: “Spreman sam za povijesna rezanja. Smanjit ću državne izdatke i u vojnom resoru uštedjeti stotine milijardi eura.”
Od toga prvotno zamišljenog paketa je sada ostalo samo tanjušno pisamce. Četiri milijarde koje je trebao donijeti splasnule su na samo jednu. Tako stoji u nacrtu zakona. Ta svota bi još mogla porasti za milijardu i pol, ali o tome mora odlučiti jedna komisija. Ako ona ne nađe adekvatno rješenje, vojni i socijalni izdaci će biti automatski srezani – po sistemu kosilice, s vrha. Može li to sve funkcionirati? Krajem godine ćemo znati više.
“No, we can't”
Najveći poraz je predsjednik Obama doživio kod točke povećanje poreza. Stalno je ponavljao kako on neće potpisati zakon u kojemu teret štednje neće biti podijeljen ravnopravno, na sve slojeve. “Ako želimo smanjiti naše dugove, onda svoj doprinos tome moraju dati i bogati Amerikanci i najveće tvrtke”, govorio je. Obama je htio prisiliti vlasnike poduzeća, menadžere iz hedge-fondova i naftne industrijalce da otvore novčanik, no o tome u ovoj verziji novog zakona nema ni slova. I tu bi spomenuta komisija trebala izraditi prijedloge. Ali nepopularne rasprave o povećanju poreza usred predizborne kampanje? Obama kao predsjednik koji je kriv za veće poreze? Hoćemo li to stvarno doživjeti? S obzirom na sve to, nije čudo da jedan mladi republikanski zastupnik pobjedonosno kaže: “Ako stvarno ne bude povećanja poreza pri ovakvim rezanjima, onda smo prilično blizu onoga što smo htjeli.”
“Change” – promjena, to je bilo glavno geslo kojim je Obama vodio svoju predizbornu kampanju i s kojim je pobijedio. On je htio promijeniti Ameriku, učiniti je socijalnijom državom sa zdravstvenim osiguranjem za sve građane, poštenom raspodjelom davanja na bogate i siromašne. No, kako se sada čini, Amerika se ne da promijeniti.