Nakon prva četiri sata specijalnog programa povodom hapšenja Ratka Mladića, već mi na uši izlaze “ispunjavanja obaveza”, “dokazi iskrene saradnje sa Haškim tribunalom”, “evropska budućnost” i slične fraze kojih su se naslušali i ljudi koji ama baš nikada nisu daljinskim upravljačem potražili RTS, a pogotovo oni kojima daljinski i ne treba, jer im se na telki vrti samo HTV.
Bilo je u toj napokon dočekanoj dosadi od specijalnog programa i veselih momenata. Recimo onaj kad je Mladićev odvjetnik Branko Šaljić izjavio da se obitelj njegova klijenta “na jedan način obradovala” toj vijesti o hapšenju, jer je tako saznala da je general-bjegunac živ. Ili onaj kad se javila dopisnica RTS-a iz Moskve s pričom kako Rusi vijest o hapšenju ne smatraju dokazanom sve dok se ne utvrdi DNK osobe za koju se sumnja da je Ratko Mladić. Uslijedila je potom izjava Konstantina Kosačova, šefa vanjskopolitičkog odbora Donjeg doma ruskog parlamenta, čije je zgražanje nad međunarodnom nepravdom kakvu kroji Haški tribunal zvučalo kao da je snimljeno u Hrvatskom saboru a ne u Dumi, sve dok nije izustio da se Haag pretvorio u instrument za progon Srba i da se kazaljka tobožnje haške pravde opasno naginje na jednu stranu. Malo potom se RTS iz Moskve prebacio u Zagreb, gdje je zabilježio kompatibilnu izjavu Željke Antunović kako “ono što se događa u Haagu nije ni pravo ni pravda”, ali da ICTY nakon što mu Mladić bude izručen ima šansu da svoju kazaljku usmjeri prema pravdi.
Posebno vesela su bila javljanja Sime Budimira, zrenjaninskog dopisnika RTS-a, iz sela Lazareva, gdje su najtraženijega ratnog zločinca negdje pred zoru uhapsili srpski specijalci. Simo Budimir je u tom banatskom selu muku mučio s nabrijanim mještanima koji su njega i ostale novinare tjerali od kuće Mladićeva strica, ne dopuštajući im snimanje uz obrazloženje kako nitko nema pravo ugrožavati njihovu privatnost. Znajući valjda što sve zlosretni reporteri diljem Haške Naše i Haške Njihove, u karađorđevskim granicama tih bratskih zemalja, doživljavaju po naseobinama čiji stanovnici njeguju posebne emocije prema svojim slavnim susjedima s haških tjeralica, voditelj specijalnog programa je iz studija izrazio svoje puno razumijevanje prema razjarenim žiteljima Lazareva i poželio im da – čujte sad ovo! – mirno podnesu medijski pritisak koji ih očekuje.
Vrijedilo je danas gledati RTS, barem zbog te voditeljeve želje upućene seoskim nasilnicima koji se vjerojatno, kao ni on sam, nisu smatrali ugroženima u svojoj privatnosti dok su ih mediji slavodobitno zasipali onom Mladićevom izjavom o “darivanju Srebrenice srpskom narodu”. Pa kad već nisam vidio nijednu epizodu one najgledanije RTS-ove serije “Selo gori, a baba se češlja”, da barem vidim kako su se najzad uznemirili junaci realityja “Bosna gori, a selo se češlja”.