Postoje mnoge silne države, postoje mnoge državetine, ali da se jogunastije ponašaju predstavnici čak i takvih moćnih zemalja od ovih naših politikanta nije zabilježeno u analima svjetske diplomatije. I Švabo zna gdje mu je mjesto kad u posjetu Rusu ide, i Amer respektuje Engleza kad mu u kraljičinu kuću zalazi. Jedino naš čoban mora svima pokazati kolika je drtina! Valjda je to u psihologiji malih ljudi i naroda da se uvijek moraju dokazivati kao što se đuđani dokazuju pred pjetlušinama deset puta većim od sebe.
Desilo se opet to dokazivanje i busanje. Đuđani iz «boljeg i ljepšeg dijela kokošinjca» se opet pretvoriše u kobce, te htjedoše dokazati da su žešći fakeri no što to u stvarnosti jesu. Digoše prašinu, neko bi rekao da će se iz nje izroditi medvjed od milion tona. Neko bi kazao, nova država se stvara. Kad ono, prc. Od tamo nekog referendusine ostade samo patrljak referendića. Čemer i bijeda.
Tražićemo da nam Valentin dade izvještaj šta je on pričao sa onima tamo u Njujorku gradu kad nam je ovako hinjski zavukao, kazuje nam prvi čovjek za pravila i pravdu RS. I mada je Valentin odgovor dao, to jest zaprijetio, prije no što je i odletio za Njujork grad, ovi se kao prave da im nije jasno o čemu se tu radi.
A zaprijećeno je, karikiraću, ali ne mnogo, da će se onima s vrha vlasti predsjednicima i vodećim funkcionerima, ako i dalje budu mlatili praznu slamu, zabraniti putovanja po bijelom svijetu i zalediti računi po bankama! To je bilo dovoljno da im patriotizam ode niz vjetar. Kao da ga bilo nije.
Jer kako svi ti svjetski putnici, naučeni na diplomatske pasoše, da izdrže a da barem jednom sedmično ne odu u «konstruktivan» posjet nekoj zemlji. I zašto smo uludo voždu helikopter kupovali ako on sa njim ne može da prelijeće brda i dolove širom RS, jer kako da si kupi kerozina ako mu ukinu lični dohodak?!
Nije se zezati ni sa bankovnim računima koje su naše vođe poštenim radom napunile po evropskim i svjetskim bankama. Ima se tu za šta uhvatiti. Ima tu potencijala. Ne radi se o sići, nije šećer u vodu! Zajebite referendum, draga braćo Srbi, možemo mi nekako i bez njega izdeverat kao što smo i do sada deverali.
Čim su im džepovima priprijetili, odmah su se za svoja srca uhvatili, uhvatili kao da himna svira. Hoće srce da im na nos iskoči. Uh, braćo, ne znate vi šta znači imati milion maraka! Muka je to. I, naravno, sjetiše se da je RS dio BiH, i da se nije zezati s Dejtonom, i da se može pregovarati bez da se dižu tenzije…
Iako napaljen referendumom i njegovim nepoznatim pitanjem, predsjednik je spustio loptu na teren. Ono malo što je driblao narod prisjelo mu je, jer dribling mu nije jača strana. On je naučio na drugu vrstu sporta, gdje se zakucava i ređaju trice. Ovaj put nit je zakucao, niti je išta pogodio. Naprosto, nije poentirao!
Da će se izvući iz nezavidne situacije, to je nesporno. Znaće on objasniti narodu zbog čega sada nije vrijeme da se postavljaju pojedina referendumska pitanja. Narod je ipak uz svog velikog vođu. Ono što zabrinjava jeste da vožd nije izdržao ni pola godine sjedeći u svojoj predsjedničkoj fotelji, a već ga je počela žuljati, uz pitanje koliko sam moćan kao predsjednik RS, kolika mi je sada vlast i dokle mogu daleko da idem, a da se politički ne opečem?!
Možda je upravo ovo posljednje i bilo referendumsko pitanje??