Na nivou EU postoji 1 031 zaštićen proizvod, a u BiH nema nijednog, iako proizvođači razmišljaju da za 160 proizvoda pokrenu postupak zaštite jer smatraju da imaju karakteristična svojstva, rekao je juče u Bijeljini šef Odsjeka za bezbjednost proizvodnje u Agenciji za bezbjednost hrane BiH Dragan Brenjo.
Brenjo je ocijenio da BiH ima mnogo proizvoda koji su karakteristični za pojedina područja i koja zaslužuju da postanu brend.
“Za Semberiju imamo prepoznatljiv semberski pršut i kupus, a za podmajevički kraj je karakteristična šljiva. Od prošle godine u BiH je stvorena pravna osnova za zaštitu proizvoda”, rekao je Brenjo na konferenciji o marketingu u trgovini i brendiranju proizvoda i usluga.
Na ovom skupu je istaknuto da domaći proizvodi treba da budu zaštićeni i registrovani oznakama originalnosti, geografskog porijekla ili tradicionalnog ugleda.
Registrovanje proizvoda doprinosi stvaranju identiteta i prepoznatljivosti na domaćem i međunarodnom tržištu, prepoznatljivosti geografskog područja, kao i svrstavanje u više cjenovne kategorije i ostale pogodnosti.
Ministarka trgovine i turizma RS-a Gorana Zlatković, koja je otvorila konferenciju, rekla je da ovaj skup ima za cilj edukaciju privrednika o načinu zaštite domaćih proizvoda.
“Na ovaj način stvaramo preduslove da u budućem periodu resorno ministarstvo podstiče zaštitu domaćeg proizvoda. U posljednje vrijeme postignuta je zaštita domaćeg proizvoda u odnosu na raniji period”, istakla je Zlatkovićeva.
Ona je napomenula da se stanovništvo okrenulo poštovanju domaćih proizvoda, čemu su doprinijele i kampanje za kupovinu tih proizvoda.
Predsjednik Područne privredne komore Bijeljina Mihajlo Vidić rekao je da su nastojanja Vlade RS i Privredne komore RS usmjerena na stvaranje povoljnog privrednog ambijenta i uslova za brendiranje.
“Naša tržišta su mala i treba raditi na stvaranju vlastitog brenda za eventualni ulazak u Evropsku uniju i nova tržišta. Želimo ići ka povećanju plasmana roba i povećanju izvoza”, istakao je Vidić.
Međutim, na konferenciji je istaknuto da se o postojanju brenda može govoriti onda kada potrošači steknu povjerenje i prihvate proizvod.