Svakog proleća Pariz postaje, tokom nekoliko dana s početka aprila, svetski centar crteža. Sve se odigrava kroz četiri velike salonske prezentacije i mnoštvo manjih izložbi. Na izlozima brojnih pariskih galerija stoji lepo stilizovan plakat koji obznanjuje da je Salon du dessin 2011 u toku.
Čine ga još: Drawing now Paris – savremeni crtež, Chic dessin – za mlađu klijentelu i FID (Foire int. du dessin – međunarodni sajam crteža) – kao Dessin de demain – crtež budućnosti tj. crtež mlađih stvaralaca ili čak studenata.
Najprestižnija i najlepša postavka je ona u zgradi nekadašnje berze – Palais de la Bourse – gde izlažu najuglednije galerije iz celog sveta svoje retke i vredne kolekcije. Ovde se okupljaju ljudi iz muzejskih institucija, čuveni kolekcionari, sladokusci, veoma probrana publika.
Tu se mogu videti crteži i akvareli starih majstora poput: Tintoreta, Veroneza, Tiepola, Parmiđanina, Rembranta, Fragonara, Delakroa, Engra, Edgara Dega, Renoara, Pikasa, Kandinskog ali i Kaldera, Dejvida Hoknija, Luiz Buržoa i dr. Zapravo, ovde su bili predstavljeni radovi u rasponu od XII do XXI veka. Bilo je čak divnih minijatura iz XIII veka, ali i raznih drugih radova na papiru iz svih epoha. Poznati eksperti za pojedine epohe, stilove, autore, spremni su da se upuste u razgovor. Jedino neće da vam otkriju cenu za koju su prodali neko delo. To se uvek drži u diskreciji.
Ipak, saznali smo neke neverovatne činjenice i vrednosne procene. Naime, jedan Engrov crtež – portret kontese A. P. iz 1822. godine, nevelikih dimenzija (28,5x 20,5cm, koji reprodukujemo ovom prilikom) procenjen je i prodavan za 800.000 evra; drugi iz 1834. za 170.000 evra. Jedan muški portret, crtež sangvinom od Vatoa staje 420.000 evra; crtež Odilona Redona, čija je velika izložba u toku u Gran Paleu (Grand Palais) košta 145.000 evra; Pikasov crtež iz 1962 (35x27cm) staje 530.000 evra; Dalijev kolaž iz 1946. procenjen je na 360.000 evra; Kalderov crtež 65.000 evra, a, na primer, crtež Luiz Buržoa – 110.000 evra.
Smatramo da su ovo dragoceni podaci koji mogu da nam bar malo ukažu na kretanje cena i na atmosferu na razvijenim tržištima umetninama poput vodećeg pariskog. Nama ne preostaje nego da zamislimo da eventualno imamo neku sumu novca i maštamo šta bismo od svega ponuđenog odabrali. Najpre, možda, neki od crteža Viktora Igoa, a svakako Modiljanijev crtež u tri poteza, portret Ane Ahmatove (inače upotrebljen za plakat najnovije opere Bruna Mantovanija, posvećene ruskoj poetesi). Svega pola miliona evra! Sitnica.
Sve mogućnosti savremenog crteža XX i XXI veka predstavljene su u Karuselu Luvra kroz delatnost i postavke (82) većih i manjih galerija. Od apstrakcije (tu je izložen i Fransoa Morele koji trenutno ima veliku retrospektivu u Boburu) do hiperrealista. Svi stilovi, sve savremene crtačke tendencije i mnoštvo novih različitih materijala. Radovi na papiru sve više privlače njujorške kolekcionare i to je dodatni razlog za aktivizam pariskog Salona crteža – ističu organizatori.
U neposrednoj blizini Luvra, u ulici Rišelje, u istoimenom prostoru od oko 700 kvm odvijala se manifestacija Chic dessin u ambijentu nekakvog savremenog lofta. Po izboru kultnih galerija odabrano je 26 izlagača, među kojima je i Holanđanin Pat Andrea, koga je beogradska publika imala prilike da vidi u našem prestonom gradu. Prilično nekonvencionalna prezentacija, po zidovima, podu, u vazduhu, na stepeništu, pomalo rokerska atmosfera, prepuna domišljatih dizajnerskih i drugih rešenja, a sve u cilju da se okupe novi mlađi kolekcionari. Sve cene radova su morale biti niže od 4000 evra.
Na kraju, Salon crteža ne zaboravlja ni najmlađe, studente likovnih akademija i drugih umetničkih škola. Prema izboru specijalnog žirija odabrano je 96 umetnika koji oličavaju crtež sutrašnjice. Nedaleko od Pariza, u zamku Šantiji izloženi su renesansni crteži iz najvrednijih privatnih kolekcija, što dodatno upotpunjuje sliku o smotri koju svakog proleća Pariz priredi ljubiteljima ove neprevaziđene likovne discipline.
Pored Salona crteža, koji već dve decenije i te kako izaziva pozornost odnegovane i probirljive publike, u Parizu se svakog proleća održava i ARTPARIS – veoma specijalan međunarodni projekat koji, kroz brojne postavke u jednom krilu Gran Palea, predstavlja savremenu likovnu scenu u svetu.
Uz evropske zemlje, tu izlažu i galerije iz Kine, Indije, Rusije, zemalja Afrike i SAD, recentna dela umetnika koje zastupaju. Neverovatna različitost u pristupima, izboru medija, materijala, dela puna humora, maštovitosti, otkačenosti ali i nasilja, i katkad veoma direktne angažovanosti.
Neka od ovde izloženih dela imali smo prilike da vidimo na velikoj izložbi u EXPO CENTER u Šangaju prošle godine (kao na primer belgijskog umetnika Vima Delvoja – repr. br 11).
Strateški direktor ove smotre Lorenco Rudolf izjavio je u jednom intervjuu da ovakav ARTPARIS ne želi nikakvu revoluciju u prezentaciji umetničkih dela već evoluciju u komunikaciji i povezivanju. Zapravo, ideja je da se u vremenima krize povežu tržišta umetnosti, prošire horizonti prema Aziji i onim delovima sveta, zemljama koje imaju interes i kupovnu moć.
Pariz je jedan od retkih gradova koji ima dva međunarodna salona godišnje na koja je veoma ponosan. To su mnogo poznatiji jesenji FIAC koji se održava već četiri decenije i pomenuti proletnji ARTPARIS koji sve više dobija na značaju.
Među 118 galerija koje su izlagale slike, crteže, fotografije, skulpture, video radove, instalacije, naišli smo na onu (Sellem) koja zastupa našeg Vladimira Veličkovića i jednu bečku galeriju koja je predstavljala nama poznatog autora, Islanđanina Gudmundura Gudmundsona Eroa, majstora figurativne naracije, čija slika je ovih dana ponuđena na aukciji u čuvenoj kući Druo (Drouot) za 350.000 evra.
Ova smotra savremene likovne scene u Gran Paleu – sa 32 samostalne izložbe unutar salona (gde se mogao videti: Baskijat, Hartung, Paskva, Bejkon itd.) – okupi za tri dana oko 50.000 posetilaca, a pored toga se još na devet prestižnih mesta u Parizu održavaju i tzv. Pariske noći kao što je na primer prostor Luja Vitona na Šanzelizeu ili izvesna Vila L, te prostor u Druo Mantenj, u kome smo i sami bili na jednom snobovskom prijemu. Pomenimo i omaž sineasti Trifou tokom tih događanja. No, to nije sve.
Da biste dobili pravu predstavu o tome šta sve od velikih izložbi nudi ovaj fascinantni grad, vi uključite maštu a mi ćemo samo pobrojati neke od onih koje smo videli i koje su za pamćenje: u Majolovom muzeju su izvanredne skulpture Huana Miroa; Luka Kranah je na zadivljujući način predstavljen u Muzeju Luksemburg; Eduar Mane i njegovo vreme sa novim ključevima za razumevanje u Muzeju impresionista – Orse; Odilon Redon kao Princ sna u Gran Paleu; Otonijel i njegova igra perlama od muranskog stakla, kao i apstraktni umetnik sa fenomenalnim crtežima neonskim svetlom Morele – u Boburu; Šagal sa grafikama i crtežima na temu Biblije u Jevrejskom muzeju; Hugo Prat sa divnim akvarelima i crtežima u Pinakoteci…
Ovog proleća mogu se videti dve najbolje prinčevske kolekcije – Romanovih i Esterhazija. Dodamo li ovom spisku bogatog likovnog života glavnog grada Francuske i privatnu kolekciju prekolumbijske umetnosti od nekoliko hiljada eksponata koju poseduje argentinski slikar Antonio Segi, nedavni gost Beograda, možemo zaključiti da se neke sredine nikada ne zaustavljaju u svom pohodu na osvojene vrednosti, statuse, prestižnosti. Pariz je svakako i dalje jedan od tri najvažnija centra sveta, pored Njujorka i Šangaja, i u ponečemu uvek vodi, često je ispred svih drugih, a po atmosferi svakako neprevaziđen.
Tekst je preuzet iz Politike