GODINAMA smo čekali da krenu prosvjedi protiv HDZ-ove vlasti. Da se netko napokon pobuni protiv Vlade koja je nas je pokrala, prevarila, uništila i unazadila. I sad kad je do njih napokon došlo, što smo zapravo naučili?
Kakva vlast, takvi prosvjedi
Deset tisuća ljudi koji bi mirno stajali pred policijskim barikadama poslali bi ovoj vlasti snažniju poruku nego što je to učinilo tisuću neartikuliranih prosvjednika koji su urlali, vrijeđali i psovali, a njihov lider preskakao ogradu i uletavao ravno u policijsku maricu. Međutim, ispada kako se protiv vlasti u ovoj zemlji mogu pobuniti samo desničarski pučisti sa splitske Rive ili bijesni prosvjednici s Markova trga. Ili još gore, branitelji koji ove subote planiraju svoj prosvjed. Postoji li između tih krajnosti nešto što bi pokazalo kako Hrvatska nije samo zemlja destruktivne vlasti i destruktivne rulje?
Gdje je opozicija?
Kad bi opozicija u ovoj državi uspjela već jednom artikulirati nezadovoljstvo građana, kad bi postojano vršila pritisak na ovu vlast, kad bi diktirala teme i nudila alternativu, onda ne bi bilo potrebe da se razni “pernari” pretvaraju u vođe rušilačkog pohoda na Vladu. Niti bi ih netko ozbiljno shvaćao.
Kad bi opozicija stala na čelo mirnog prosvjeda, šaljući tako poruku ne samo da je spremna zamijeniti one koje se tjera s vlasti, već i da se to čini u organizaciji legitimne alternative, tada bi se strasti držale pod kontrolom, a reakcija policije shvaćala ozbiljnije. Ovako, ulica je otvorena svima, pa tko prvi preko barikade – premijer!
Vlast se igra vatrom
Ako čak i Damir Kajin i Stipe Petrina upozoravaju da bi sukobi s prosvjednicima mogli dovesti do društvenog kaosa, onda znamo da nam se loše piše. HDZ mora otići s vlasti zbog toga što je to od presudne važnosti za opstanak hrvatskog društva, a ne zato što će u njezino rušenje krenuti gnjevna rulja. U suprotnom, što više policija bude zasipala demonstrante suzavcem, to će biti više gnjevnih ljudi na barikadama.
Što kad vlast padne?
Ova Vlada će sigurno pasti, ako ne silom prosvjeda, onda silom Ustava. Što tada? Ide se na izbore. I što onda? Pobijedit će HDZ. Ako je pobjeđivao na svim izborima do sada, osim onim jednim, zašto ne bi i sad? A mogao bi pobijediti upravo zato što birači neće vidjeti alternativu. Zato što su silom prilika natjerani na zaključak da je čak i loša vlast bolja od nepostojeće opozicije.
Drugim riječima, vlast se ne ruši na barikadama, nego se mijenja na izborima, što je mnogo mukotrpniji proces od udisanja suzavca. U ovoj zemlji lakše je izbjegavati pendrek, nego mijenjati mentalitet hrvatskih birača, graditi njihovo povjerenje, nuditi rješenja… Ukratko, biti bolji.
“Ništa nas ne smije iznenaditi”
Ovaj Pernarov prosvjed podsjetio nas je na pokazne vježbe iz doba socijalizma, pod parolom “Ništa nas ne smije iznenaditi”. Grupa prosvjednika dolazi pred Vladu, policija iz priručnika vadi upute za postavljanje barikada, oni izvikuju uobičajene protudržavne parole, onda njihov vođa teatralno preskače barikadu i potom policija postupa po naređenju.
Vlast na taj način šalje poruku neprijateljima, unutarnjim i vanjskim, da je dovoljno čvrsta, da je spremna oduprijeti se bilo kakvoj ugrozi i da će se ovo dogoditi onima koji pokušaju ponovno. Ovoga puta zaozbiljno.
Još da Grčku izbace iz Europe…
Kaže Jadranka Kosor da zbog demonstracija nećemo ući u Europsku uniju. Sasvim očekivana izjava od premijerke čija je stranka desetljećima razarala demokraciju, rušila institucije, pokorila medije, uništila pravosuđe, krala i varala.
Dakle, činila sve što je mogla da Hrvatsku drži što dalje od EU standarda. Pa ipak, ne ugrožava takva vlast europski napredak Hrvatske, nego oni koji takvu vlast žele rušiti. Ali nema veze, samo da Grčku izbace iz EU zbog svakodnevnog rata prosvjednika i policije, pa će nam biti barem malo lakše.
Koristan presedan za bildanje samopouzdanja
Kad bi vlast popustila pred prosvjedima i raspisala izbore, bio bi to neviđeni presedan u modernoj povijesti Hrvatske. Ne samo da bi vlast pokazala da sluša građane i da ih se plaši, već bi sami građani razbili strahopoštovanje prema vladajućoj garnituri i stekli samopouzdanje za buduće iskaze nezadovoljstva. A njih će biti na bacanje.
Preuzeto sa index.hr