Ne, ozbiljno vas pitam? Da li znate, muškarčine poštene, koliko koštaju vaše djevojke, žene, majke, sestre, bake…?
Mislite da je ovo džender nekorektno pitanje? Možda, ali u neoliberalnom svijetu, koga boli briga za tu vrstu korektnosti. Nego sad ću vam reći, koliko koštaju vaše drage ženske persone.
Prije neki dan, prijatelj je preko SMS servisa dobio pomalo čudnovatu poruku jedne od respektabilnih banaka na našem tržištu, slijedeće sadržine:
,, Posebna ponuda u mjesecu posvećenom damama-pozajmica od 500KM, isplaćena na Hypo Visa, poklon kartici, uz kamatu od 1, 29% na mjesečno. Nemoguće joj je odoljeti!“
Šok i nevjerica. Šta ovo zapravo treba da znači?
Ekonomski, pozajmite 500KM, od dotične bankarske kuće, oni vam povjeruju na riječ da je namjena pozajmice ,,usrećivanje“ dame, odobre istu, pa vi onda za godinu dana vratite banci oko 585M, jerbo je godišnja kamata 16,63%.
Dakle vaša dama ima viška ekonomske vrijednosti od 85KM, što je iznos jednog pristojnog poklona. To, nas , opet analitički dovodi do spoznaje da je vrijednost ljubavi upravo razlika između stvarnog i fiktivnog iznosa, a to je opet, gore navedenih 17% godišnje.
Eto, poštovani moji, kako su bankari vrlo lako izračunali mušku ljubav. Sve je u brojevima. Ili možda nije?
Psihološki, ovo je industrijalizovano dno dna. Dakle,platežno-kreditno, tretirati ljudsko biće i njegovu ličnosti osjećanja je perverzno, nekorektno i nadrealno. Nekad se to ,inače, zvalo-robovlasništvo.
Zaista, postavlja se pitanje, koliko je kulturno uopšte ovu poruku pokazati pripadnicama ljepšeg pola? Svaka koja drži osim do svog izgleda i do zdravog razuma, osjetiće se istog trenutka kao roba na pijaci.
Preciznije i ogoljenije, kao prostitutka.
E, tu se nameću dva zanimljiva pitanja.
Prvo, da li je bankarska služba slala sms-ove samo muškarcima i nisu li pri tom umne zelenaške glave pod pojmom ,,dame“ zaista imale na umu ,,dame noći“, kako ih pisci vole zvati?
Ako je u pitanju samo ,,muški“ sms, kapa dole svim službenicima, koji su iz mora podataka, trebali da ispabirče i razdvoje muškinje od ženskinja, pa muškinju sms da šibnu. Ili su samo uključili opciju pol. To je jednostavnije.
Ovo drugo je sociološki interesantnije. Ako su bankari zaista mislili na ,,dame noći“ onda su neviđeno pošteni. Jer, samo ,,usrećivanju“ takvih ženskih persona i služi ovakav način formulisanja i oglašavanja bankarske usluge.
Mada, ni njima, je ne treba pokazivati. Zbog elementarne kulture i poštovanja i tih žena i najstarijeg zanata.
I možda najbitniji pitanje, može li se ljubav kupiti? Najvjerovatnije NE. Ona koja vas voli, voljeće vas svaki dan bez obzira na poklon za licemejrni 8. Mart. Neko ko vas ne voli, paa…500KM, je baš ljigava suma. Niti ste nekog inpresionirali niti će bilo ko u ljubavnoj osmomartovskoj priči biti srećniji. A, svaka prava sponzoruša koja drži do sebe, nasmijaće se navedenom iznosu.
Ono što vi, zapravo kupujete je bankarski proizvod, nespretnom zamotan u neko osmomartavsko jeftino pakovanje.
Šta će vam 8. mart i 500KM? Onako iskreno, šta će vam?
Ali, kako svaka roba ima kupca, ne sumnjam da će biti i onih koji će ,,vizirati“ svoje dame za 8. Mart.
Svi oni koji to urade, upravo će biti svedeni na trgovačke kategorije-roba, novac i kupac. Pa, bujrum!
I da, drage dame, srećan vam svaki dan. U ovakvom svijetu uz znanje i šarm, sreća će vam itekako dobro doći