Kada
ljudi puše unutar zatvorenog prostora, zagađivači iz tog dima obično ostaju
pričvršćeni na unutrašnje površine dugo nakon što ispraznite svoje pepeljare.
Ovi ostaci, inače poznati kao duhanski dim iz treće ruke, mogu služiti kao
dugoročni izvor potencijalno štetnih unutrašnjih zagađivača.
Koliko
je dim iz treće ruke uporan pokazuje i prošlogodišnja studija koja je otkrila visoko
prisustvo tercijarnog dima u kući osobe koja je prestala da puši prije devet
godina i od tada nije čak ni dozvoljavala da se puši unutar kuće.
Nova
istraživanja tima naučnika predvođenog laboratorijem Lawrence Berkeley
Ministarstva energetike SAD-a ukazuju na tepihe kao glavni izvor duhanskog dima
iz treće ruke. Studija pokazuje da tepisi uporno zadržavaju štetne materije iz
duhanskog dima i izuzetno su teški za uklanjanje.
Konkretno,
ova studija je proučavala starije tepihe kontaminirane dimom uzete iz domova u
San Diegu, kao i grupu novih tepiha izloženih svježem dimu u laboratorijskom
okruženju.
Autori
studije su na kraju otkrili da dok je ozonizacija djelimično uklonila grupu
jedinjenja, tehnika čišćenja je i dalje bila uglavnom neefikasna u uklanjanju
duboko usađenog dima. Zašto? Istraživači objašnjavaju da vlakna i drugi
hemijski sastojci u materijalu zapravo djeluju kao “hemijski štit”
koji štiti zagađivače.
S
obzirom da pušači, prije svega, puše zbog nikotina, mnogi od njih bi možda
klasične cigarete mogli da zamjene boljim, manje štetnim alternativama poput
bezdimnih uređaja koji zagrijavaju duhan. Ovi uređaji prilikom korištenja
oslobađaju aerosol i na taj način se duhanski dim koji nastaje sagorijevanjem u
potpunosti isključuje. Također, prisustvo štetnih i potencijalno štetnih
materija je smanjeno i do 95% u aerosolu nego u duhanskom dimu. Sam aerosol se
ne vezuje za odjeću, namještaj ili zidove i nestaje vrlo brzo nakon
oslobađanja, a budući da nema oslobađanja duhanskog dima, ne dolazi ni do
pojave tercijarnog dima.