G-dine Hajder , ako se ne varam, Vi ste si jedan od najmlađih, ako ne i najmlađi gradonačelnik u BiH? Kako je bilo nositi se sa tim epitetom?
Imponuje mi ta tvrdnja, ali se varate. Čak nisam ni među najmlađima. Moj kolega Tomaš iz Prnjavora je najmlađi, a na području USK čak su dva načelnika mlađa od mene. Valjda mladoliko izgledam, pa to vara. Što je dobro!
Koliko ste Vi i ljudi iz Vašeg tima uspjeli da ispunite predizborna obećanja i kakve su poteškoće bile u realizaciji istih?
Suština odgovora na ovo pitanje je u činjenici da mi nismo niti imali predizbornih obećanja. Jedno vrijeme bila je atraktivna moja izjava da jedino što obećavam je „da neću imati pilanu!“ Ja sam vrlo jasno rekao da ću ozbiljno, transparentno i predano raditi za svoj grad i u svemu tome biti vrlo principijelan i legalista, a s ciljem da unaprijedim život mojih sugrađana i dokažem da može biti morala u politici. Problema je mnogo, mnogo je licemjerja i egoizma i najteže mi je bilo prihvatiti tu činjenicu. Ali ima mnogo i dobrih ljudi. Mjerljivo je šta je urađeno u ove dvije godine, a pogotovo će biti vrlo mjerljivo na kraju moga mandata. Ja nisam od onih koji čekaju zadnju godinu da bi priredili predizborni bal bagera. Bageri rade i danas u Bosanskom Petrovcu. Asfaltiramo puteve, širimo elektroenergetsku infrastrukturu, vodovodnu, saniraćemo kompletan kanalizacioni sistem i već imamo 5 miliona KM za taj projekat, podigli smo poljoprivrednu proizvodnju, jedni smo od rijetkih koji uzgajaju lan, a sa preko 1.000 dunuma površine pod heljdom najveći smo uzgajivači u BiH. Sve to u dvije godine.
Imaju li obični ljudi, ali i kolege političari nekih odioza, prema nekome ko je tzv. ,,mladi političar“, i zbog čega postoje takve predrasude, ako ih ima?
Svakakvi ljudi svašta pričaju. Treba vidjeti ko priča. Već sam pomenuo licemjerje i egoizam, ali ima dosta i predrasuda. Moj lični cilj je ostati karakterno isti. Treba nakon svega biti i ostati čovjek. Želim da se moje dijete, kad odraste, ponosi na mene.
Dolazite iz Naše stranke. Koliko stranački rad oduzima vremena od rukovođenja jednom malom i nerazvijenom opštinom? Ili se to prirodno, nadopunjuje?
Pošto smo mi mlada stranka, a ja trenutno jedini a zauvijek prvi načelnik Naše stranke, imam dosta privilegija, naravno. Postavio sam se tako da ovo što radim bude moj jedini prioritet. Ima nas mnogo u stranci, a po našem principu funkcije se ne mogu duplirati, tako da mi stranački rad ne oduzima mnogo vremena, jer svi poštuju ovo što radim i pomažu u skladu sa svojim mogućnostima.
Kako mlad čovjek i gradonačelnik, prirodno je da ste bliži modernim tehnologijama, društvenim mrežama od starijih kolega. Koliko je to prednost, ako se zna da na izbore iz ciklusa u ciklus izlazi starija populacija? Preciznije, šta bi trebalo konkretno uraditi na animaciji mladih?
Ja imam sreću i privilegiju da sam iz nevladinog sektora došao u vladin. Sama činjenica da sam radio u nekim razvojnim agencijama, ali sam i trener komunikacijskih vještina i strateškog planiranja, danas mi mnogo koristi. Mišljenja sam da se ne možemo obraćati mladima s ciljem da ih angažiramo da se uključe u društveni život i kreiranje istog, jer im svojim primjerom ne dajemo informaciju da tu ima prostora i za njih. Mladi se tretiraju kao isključena grupa i društvo na razne načine ide prema njima raznim porukama i kampanjama. Mislim da je to greška. Sama činjenica da pripadam toj mladoj generaciji, da sam se prije dvije godine prvi put politički angažirao i da sam principijelan i moralno čist, mislim da je najbolja poruka i primjer ostalima. Ukoliko u svemu tome to može biti lekcija da je moguće to uraditi i da nisu svi političari isti, je najbolja lekcija. Ja sam odrastao uz uzore. Oni ih danas nemaju mnogo. Moja misija je biti uzor.
Nevladine kampanje postoje već dugo, ali su one više-manje neplodotvorne, zašto?
Jedan od mojih razloga zašto sam se politički angažovao je činjenica da kroz nevladin sektor u jednom momentu dođe se do zida i nema dalje. Jedna strana medalje je što mi nemamo ozbiljan nevladin sektor, a s druge strane, što je gore, vladin sektor nimalo ne respektuje nevladin. Sve se to prenijelo i na društvenu percepciju i mislim da je to razlog.
Kako doživljavate svoj rad kroz prizmu stranih organizacija, preciznije, kako Vas vide tzv. stranci, koji poslovno dolaze na područje petrovačke opštine?
Mislim da sam u njihovim očima prilično interesantan. Imam jako dobre odnose s mnogim međunarodnim organizacijama, ambasadama i to je dobro za Bosanski Petrovac. Puno smo stvari realizirali upravo zbog toga. Svi traže racionalnog, mudrog i progresivnog sagovornika. Trudim se da budem takav.
U Vašem radu ste imali problema, od prijetnji lokalnih tajkuna, do podmetanja stranačkih klipova. Kako ste se izborili sa tim?
Jednostavno. Čist sam! Sve to samo govori o njima, ne o meni.
Nedavno ste bili u Inđiji na sastanku sa tamošnjim gradonačelnikom, šta je bio povod?
Goran Ješić je čovjek koji je 2008. godine doveo Inđiju na listu najpopularnijih destinacija za ulaganje u regionu magazina Financial Times. Zašto ne prepisati iskustva uspješnih. Mi smo već uradili regulacione planove za poslovnu i turističku zonu. Za poslovnu već imamo veliki interes. S Goranom sam upravo razgovarao o tome, ali i o mojim sugrađanima kojih ima u Inđiji, ali u širom Vojvodine. Treba samo raditi, raditi… rezultat sigurno dolazi!
Ide 3. oktobar, idu izbori. Šta će se, po Vama, desiti, možda promijeniti, na lokalnom nivou, a šta na državnom?
Na lokalnom neće baš mnogo. I dalje će svi načelnici imati problema s nadležnostima. I opet ćemo shvatiti da ovaj državni aparat živi samo zbog sebe, dok smo mi na udaru svih potreba građana. I opet ćemo se boriti za nadležnost nad resursima, a opirati se nadležnostima koje viši nivo spuštaju jer im je balast i čisti trošak. Iskreno želim da se stvari ozbiljno poljuljaju, a još iskrenije želim da ova država napokon aktivira svoj ”Goli otok”, jer bez toga, nećemo daleko.
Bosanski Petrovac bi trebao obilježiti u septembru 100 godina od rođenja Skendera Kulenovića. Ne treba smetnuti sa uma da su u ovom gradu rođeni i Mersad Berber, Ahmet Hromadžić, Jovan Bijelić…Koliko se grad i kako odužio ovim velikanima? To pitam kako zbog budućih generacija, tako i zbog talentovanih mladih ljudi, koji bi u ovim istorijskim ličnostima mogli naći prave uzore?
Tačno. Ponosni smo na to. Ova godina je u znaku Skendera i već smo u završnim pripremama za program obilježavanja. Muzej Jovana Bijelića smo rekonstruisali, Berbera smo proglasili počasnim građaninom, Hromadžiću ćemo vratiti spomen-sobu koja je sada u Bihaću. Nismo mi još uvijek jaka lokalna zajednica, ali moj cilj je uspostaviti dvije ustanove, fondacije, bilo šta što bi bilo vezano za naše slikare Bijelića i Berbera i naše pisce Kulenovića i Hromadžića. Zbog njih sam ponosan što sam Petrovčanin.
Gdje vidite sebe za 4 godine?
Vidim se na četvrtom rođendanu svoje kćerke jer se supruga treba poroditi za mjesec dana. A politički? Pojma nemam. Imam još jako puno snage i smjelosti da radim ovaj posao. Danas razmišljam ovako: ne želim biti politički karijerista. Iskreno, nemam ambicija za više nivoe vlasti. Mislim da na ovom nivou mogu puno uraditi i uradiću. Šta će biti za 4 godine… eh!
Savjet mladim ljudima koji kreću Vašim stopama? Iskustva Vam ne fali, a mladost je još na Vašoj strani, pa ste možda i najkompetentniji da date savjet?
Moj savjet mladima je: savjete tretirajte samo kao ulazne informacije koje traže obradu. Svima onima koji to žele, besplatno nudim svoj moto: Svijet koji kreiram je svijet u kojem živim!
Iskreni pozdrav svim čitaocima BUKA-e!
Ermin Hajder, rođen 1971. godine u Bihaću. Osnovnu školu završio je u Bosanskom Petrovcu, a srednju tehničku (građevinsko-urbanistički smjer) u Bihaću. Od 1991. do aprila 1992. godine studirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.Kroz više edukacijskih procesa stekao je i dosta znanja iz oblasti socio-političkih nauka, a neki od njih bili su bosanskohercegovačka škola za politički studij 2003. godine (CPCD i Vijeće Europe) i Tempus projekat (TEMPUS IB _JEP 19020-2004) u programu Evropski menadžment u zaštiti okoliša 2008. godine.
Od 1996. do 2001. godine zaposlen u JP Radio Bosanski Petrovac, kao direktor preduzeća i novinar. U tom periodu angažovan je i kao dopisnik mnogih elektronskih i štampanih medija u zemlji i inostranstvu. Jedan je od osnivača i član redakcije prvog nezavisnog magazina na području Unsko-sanskog kantona – “Novo ogledalo”.
Na lokalnim izborima 2004. godine kao nezavisni kandidat od 8 kandidata za načelnika općine Bosanski Petrovac zauzeo drugo mjesto, dok je 2008. izabran za načelnika općine Bosanski Petrovac