Gay treba biti zato što nam to zabranjuje društvo, kultura, religija i crkva. Naravno, homoseksualnost ne isključuje mogućnost transcedentne vjere po crkvenim i religijskim kanonima, i gay osobe mogu biti vjernici/vjernice, i vice versa.
Zanimljivo je da je starozavjetnu i starokršćansku dogmu o progonu homoseksualaca usvojio čak i ateistički homo-centrirani državno-birokratski aparat komunizma.
Gay treba biti zato što je sexualni gay odnos zdrav i prirodan odnos jednog ljudskog tijela sa drugim. Pederastija je zatvoreni um heterosexualnog i autoritarnog tipa, koji bi želio da izleti iz kontrole svojih naučnih i moralnih stereotipija.
Zato što ćete biti ljubljeni i ljubit ćete. Zato što ćete živjeti svoj život, voljeti i biti voljeni. Boljet će vas, bit će vam teško. Mrzit ćete i lomit ćete se zbog svoje mržnje. Željet ćete tu osobu, a biti ćete ostavljeni. Uostalom, jednom ćete se moći držati za ruke i ljubiti u parku. Bit ćete radosni, od spokoja do nespokoja.
Zato što ćete znati što vašem partneru ili partnerici u sexualnom odnosu godi. Uživat ćete sa njim/njom. Bit ćete srećni. Tjelesno, mentalno i moralno.
Zato što ćete u vašem kohabitacionom ili bračnom odnosu morati i moći da kreirate uloge koje ne postoje ili koje se ne nalaze u vašem društvu i kulturi. Bit ćete stvaraoci ili stvarateljke kulture, a ne njeni taoci.
I ne naposljetku, među još nebrojenim razlozima, zato što možda dođete do onoga da budete vrijednosti po sebi, a ne vrijednosti po društvu u kojem živite.
Prije svega, treba biti jasno da u osnovi treba podržati izrade legislativa i egzekutiva koje će vjerno u praksi odražavati legislative o zaštiti prava gay osoba i zakonski ograničavati njihovu diskriminaciju koja im pruža manje šanse ili onemogućava uspjeh u društvu. U tom smislu bi se moglo govoriti da treba biti gay friendly, prije nego gay, o čemu ne govori sam tekst. Određena polazišta tumače čovjekovu heteroseksualnost ili homoseksualnost kao prirodu seksualnosti osobe. Da biti gay nije izbor i da je to ono što ljudi treba da shvate. Ja se više držim uvjerenja da ono što bi najbliže odgovaralo ljudskoj prirodi jeste biseksualnost. I da iz ovog jezera nedefinirane seksualnosti kultura odabira ono što je poželjno i odobreno. Ona takve selekcije pretvara u normative i kulturne obrasce. S druge strane, valja znati da biti LGBTIO nije nikakva avangarda, nije bilo što ispred vremena, bilo kakva utopija, već samo prosta društvena činjenica.