Obeća Milorad, a naivni i posla željni gatački narod povjerova i dade mu svoj glas i povjerenje. A kada zasjede u svoju premijersku fotelju Milorad kao da zaboravi šta je obećao.Od silnih milijardi, hiljada radnih mjesta i stotina kilovat časova električne energije do ČEZ-a i Dodika samo smo dobili nekoliko cisterni češkog piva, desetak 
gatačkih volova koji su se okretali na ražnju i raspjevanog premijera Dodika u zagrljaju Marinka Rokvića. Pošto smo se najeli, napili i zapjevali došlo je vrijeme da osjetimo i gorak ukus češkog piva i domaćeg pečenja, jer umjesto nove Termoelektrane, ČEZ nam je ispostavio tužbu i zatražio nadoknadu štete u iznosu od 60 miliona KM, koju će opet platiti građani Gacka i ostatka Republike Srpske.
Ushićen masom Gačana koja mu je klicala, nastavi Mile do Foče i tamo još glasnije poruči: – Znate da će u idućoj godini, u Nacionalni park Sutjeska biti uloženo četiri miliona evra, koje će udružiti Vlada Srbije i Vlada RS, i Tjentište će ponovo da bude važno na turističkim mapama u ovoj regiji. I konačno, i opet zajedno sa Vladom Srbije, dogovaramo da u idućoj godini otpočnemo izgradnju hidroelektrane Buk Bijela.
Ni u Foči nije izostala podrška ali jeste ispunjenje ovih obećanja jer je Mile umejsto četiri miliona evra u NP “Sutjeska” odlučio da evropskom investitoru da koncesiju da u nacionalnom parku gradi tri minihidrocentrale pa će valjda turisti obilaziti turbine i generatore a ne prašumu “Perućicu”. Buk Bijela ostala je pusti san.
U Trebinju, koje nema ni autobusku stanicu ni putnu komunikaciju sa Crnom Gorom i ostatkom RS, obeća Mile, ni manje ni više, nego aerodrom i ubijedi nas da je to odlična investicija iako u radijusu od 150 km imamo pet aerodroma koji skoro i da ne rade. Ali, ni to nije sve, doveo je Mile i svog prijatelja i poznatog srpskog privrednika Rodoljuba Draškovića koji obeća da će obnoviti Industriju Alata Trebinje ali da će umjesto alata proizvoditi kolače.
Danas, iz Trebinja ne “lete” ni autobusi a posebno ne avioni dok od Draškovića ostadoše samo prazne fabričke hale u kojima se okupljaju narkomani, narod nije vidio ni alata ni kolača.
Projekat izgradnje puta Gacko-Foča preko prevoja Čemerno ide po sistemu korak naprijed – dva nazad, ali i šta će nam taj put kad ćemo uskoro svi letjeti avionima sa Trebinjskog aerodroma i dok gledamo prelijepu novu gatačku termoelektranu zasladit ćemo se Rodoljubovim kolačima.
Sve dok se ne probudimo iz sna i nadjemo u stvarnosti koja je negdje između biroa za zapošljavanje i narodne kuhinje ispod SNSD-ovog kišobrana jer narod Hercegovine više nema ni ognjišta, ni posla, ni budućnosti – sve to odavno je rezervisano za Banja Luku i Laktaše.
Radovan Papović je jedan od rijetkih pripadnika bh. mlađe generacije koji je već u srednjoj školi aktivno uzeo učešće i angažman u svojoj zajednici. Riječ je o veoma zanimljivom mladiću, realizatoru mnogih projekata i aktivnosti obrazovnog, kulturnog, humanitarnog i drugog karaktera. Urednik je lokalnog omladinskog časopisa „Buđenje“, koji je ponovo pokrenuo nakon 20 godina pauze, te osnivač i urednik omladinske emisije „Neki Novi Klinci“ koja se već treću sezonu emituje na lokalnoj stanici „Radio Gacko“. Autor je teksta „Omladinske politike opštine Gacko“ i član Savjeta Mladih Skupštine Opštine Gacko. Takođe je član i Upravljačkog komiteta za mlade i član radne grupe za izradu Lokalnog Ekološkog Akcionog Plana (LEAP) opštine Gacko
Tekst preuzet sa www.depo.ba