Tužba protiv Srpske pravoslavne crkve pred britanskim pravosuđem: “Pedofilija je dokazana, traži se odgovornost”

Marija* i njene drugarice pevale su u crkvenom horu i često pomagale seoskom svešteniku oko službe i svakodnevnih obaveza. 

Imala je 12 godina kada je primetila da se sveštenik prema njoj ponaša "neprimereno". 

"Sve češće je počeo da me mazi, pokušavao da me zadrži u crkvi, postavljao pitanja koja su neprikladna i za mene i za njega. Da bi na kraju uradio to što je uradio", priseća se ona. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Zbog krivičnog dela obljube nad detetom pomenuti sveštenik osuđen je na pet godina zatvora pred jednim od sudova u Srbiji. 

Marija danas ima 19 godina i jedna je od šest građana Srbije i Bosne i Hercegovine koji tužili Srpsku pravoslavnu crkvu zbog pedofilije pred Visokim sudom u Londonu. 

"SPC nije stvorila mehanizam da zaštiti mlade i sve one ljude prema kojima su sveštenici bili nasilni i maltretirali ih", objašnjava predmet tužbe za BBC na srpskom advokat tužitelja Mladen Kesar. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Dok se čeka odluka suda da li će prihvatiti slučaj, Srpska pravoslavna crkva se za sada ne izjašnjava povodom ove tužbe. 

Na pitanja BBC na srpskom za komentar povodom ovog slučaja iz Srpske pravoslavne crkve nisu odgovorili do objavljivanja ovog teksta. 

Britanski sudovi mogu da prihvate tužbe iako tužitelji dolaze van bitanskog područja, pod uslovom da se pokaže veza sa Velikom Britanijom – u ovom slučaju to bi bio ogranak SPC u Britaniji kojim, prema ustavu srpske crkve, upravlja Patrijaršija, objašnjava advokat Kesar. 

Tužitelji se nadaju da će ovaj postupak ohrabriti crkvene zvaničnike da "očiste redove od takvog ponašanja i kriminaliteta", poput sistemske borbe protiv pedofilije koja je najavljena sa najviših državnih pozicija u Katoličkoj crkvi.

"Verujem, ali ne idem u crkvu"

Marija* kaže da veruje u Boga ali da više ne ide u crkvu./BBC

Marija* kaže da veruje u Boga ali da više ne ide u crkvu./BBC

 

Tišinu sunčanog prolećnog dana u malom južnobanatskom selu povremeno prekida zvuk automobila koji prolaze glavnom ulicom. 

Deo druma pokriva hladovina koju pravi visoki crkveni toranj bogomolje iz 19. veka. 

Ograda crkvenog dvorišta zaključana je katancem, a preko puta su prodavnica i škola. 

"Meni je u početku sve to bilo normalno. Pomazi te po kosi, poljubiš mu ruku i pričestiš se", kaže Marija. 

Crkva je za decu u selu bila mesto čestih okupljanja, a roditelji nisu imali razloga za brigu kada su tamo, priseća se Marija. 

Posle službe bi obično neko od dece otišao do prodavnice po grickalice i sok i onda bi zajedno, u društvu sveštenika, sedeli i pričali u prostorijama crkve. 

Mariju je sveštenik sve češće zadržavao kada svi odu, kako bi "pomogla i počistila". 

Neretko mu je pomagala i dok je svetio vodicu i sekao kolač meštanima u selu. Takva vrsta crkvenih aktivnosti joj je bila zanimljiva tada, priseća se ona. 

"Međutim, obrlati te oko malo prsta. Prema mom mišljenju, on je to svesno uradio jer je znao da sam ja bila bez roditelja, živela sa bakom i dekom i imala probleme sa drugom decom. 

Znate, deca se manje druže sa vama ako odrastate bez roditelja", kaže Marija. 

Nakon traumatičnog događaja problemi su tek počeli, kaže ona. 

"Opale su mi ocene, počela sam da pušim i bežim od kuće. Gledala sam samo da mislim na nešto drugo, jer to je bio veliki teret za mene", priča Marija. 

Iz straha nikome ništa nije govorila. Bojala se da joj neće verovati. 

Međutim, njeni staratelji – baka i deka – primetili su da se ponaša drugačije. 

Jednog hladno februarskog dana, kada Marija nije došla iz škole, započeli su potragu po selu. 

Čuli su da je neko njenu školsku torbu video kod popa. 

"Prvo nije hteo da nam otvori vrata, bio je zbunjen. Onda je priznao da je torba kod njega ali da ne zna gde je ona. Posle smo saznali da ju je odvezao do obližnje varoši i ostavio tamo", kaže Marijin deda za BBC na srpskom. 

Iako je Marija tada poricala da se "sa popom nešto desilo", odlučili su da prijave slučaj socijalnoj službi. 

Ubrzo su se uključili i drugi nadležni organi, te je urađeno medicinsko veštačenje. 

Njihove sumnje su potvrđene. Suđenje je trajalo dugo, a optuženi je sve poricao.

 

Prema presudi u koju je BBC na srpskom imao uvid, sveštenik je osuđen na pet godina zatvora zbog krivičnih dela obljuba nad detetom i obljuba nad detetom u pokušaju. 

"Iz Srpske pravoslavne crkve niko nikada nije dolazio, niti zvao telefonom posle svega. Ama niko se nije ni pojavio. Krstu svaka čast, ali prema crkvi kao crkvi danas nemam nikakav odnos", kaže Marijin deka. 

Iako su čuli da je sveštenik raščinjen, dodaje on, sveštenik se u mantiji "motao po selu i oko crkve" i u toku suđenja – sve dok nije otišao na odsluženje kazne u zatvor. 

Ni Marija više ne ide u crkvu. 

"Ja verujem u Boga, ali ne idem u crkvu. Više nemam taj osećaj povezanosti sa crkvom i lepim stvarima koje se u crkvi rade", navodi ona.

 

Kakva je odgovornost crkve i ima li je u Marijinom i sličnim slučajevima? 

Njeni pravni zastupnici u Londonu tvrde da ima. 

"Crkva je znala za takvo ponašanje i nije učinila ništa da bi stvorila mehanizme nadzora, kažnjavanja, odstranjivanja ljudi iz njihovih redova i zaštite lice koja su bila žrtve", objašnjava advokat Kesar. 

On dodaje da se ovakvi slučajevi nisu desili "preko noći ili jedanput", te da u šest slučajeva koji su predmet tužbi ima primera iz Srbije, Bosne i Hrvatske. 

Tvrdnju da se Srpska pravoslavna crkva već dugo "suočava sa slučajevima pedofilije" ponavlja i Bojan Jovanović, jedan od pokretača tužbe u Londonu. 

Kao bivši sveštenik SPC – jerođakon Serafim – u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj u Bosni i Hercegovini, Jovanović je krajem 1990-tih godina radio kao veroučitelj u Bijeljini, ali i u vladičanskom dvoru penzionisanog episkopa Vasilija Kačavende. 

Kačavenda je godinama unazad dovođen u vezu sa pedofilijom, o čemu je Jovanović više puta javno govorio u medijima, ali i pred Sinodom SPC, najvišim crkvenim telom. 

"Svedočio sam o tim događajima, kako se dovode maloletnici iz manastira, škola, kako se vrši podvođenje dece", kaže Jovanović za BBC na srpskom. 

Optužbe na račun Kačavende – da ga je seksualno uznemiravao i tražio da podvodi decu – Jovanović je detaljno izneo u knjizi "Mafija u crkvi", izdatoj 2014. godine. 

Uprkos tome, Kačavenda do danas nije krivično odgovarao. 

Kada su 2012. godine u javnost isplivali snimci bivšeg vladike u intimnom odnosu sa mlađim muškarcem, Kačavenda je "zbog bolesti" podneo ostavku

Policija se nije javno izjašnjavala o verodostojnosti tih snimaka. 

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej je dve godine kasnije u izjavi za Kurir rekao da su kružile razne priče o Kačavendi. 

"…Priča uvek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog preduzete su određene mere, odnosno, penzionisan je", rekao je patrijarh. 

Upravo ovu izjavu aktuelnog patrijarha, ali i slične koje su dali drugi episkopi, advokat Kesar uzima kao dokaz da je crkva "imala saznanja" o pedofiliji. 

Ostatk priče na linku

Preuzeto sa BBC na srpskom

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije