ZASTRAŠUJUĆOM metastazom cijelih naselja apartmanskih kućerina, zgrada i hotelskih resorta, nabacanih i stiješnjenih od mora do Biokova bez ikakvog urbanističkog plana i cilja osim brze i lake zarade, Makarska je od dalmatinske, jadranske i hrvatske ljepotice postala rugoba, piše Index.hr.
Tuzemna verzija španjolskih betonskih depresivnih zimskih spavaonica i histeričnih ljetnih košnica. Manje poznata, a više zloglasna po turbo-folku i turbo-turizmu.
Opomena cijeloj državi koja živi samo od turizma
Makarska je uvijek bila grad masovnog turizma. Jednostavno, takav joj je zemljopisni položaj, a ne odmaže ni blizina specifičnim emitivnim turističkim središtima. Ali sve do posljednjih desetak godina njen izgled i okolina zbog toga nisu patili. Međutim, ono što se s Makarskom događa u posljednje vrijeme je katastrofa i posebna opomena cijeloj državi koja živi samo od turizma, a posebno njenom primorskom dijelu – opomena što rade beskrajna grabež i pohlepa.
Jer ovako ne izgleda samo Makarska. Ovo je simbol Hrvatske, brige za njene stanovnike, okoliš i turiste.
Ironični makarski fotograf: "Makarska je stvarno prekrasna ovako okupana u proljetnom suncu"
Grad koji je velikim dijelom svoje povijesti promišljan i građen u skladu s prirodom, ambijentom i podnebljem te u taj predivan prirodni ambijent usred kojeg je smješten bio sjajno uklopljen, zbog čega su ga deseci tisuća odabrali za život, a stotine tisuća mu se desetljećima vraćale kao turisti, upravo u sklopu završnih priprema za novu turističku sezonu doživljava posljednje udarce. Makarska ih doživljava, ali taj urbicid i ekocid ne može i neće preživjeti.
Makarski fotograf Krešimir Žanetić neumitnoj propasti svog grada svjedoči slikovnim zapisom i sarkastičnim komentarom: "Nisam odavno napravio đir s fotoaparatom po rivi i stvarno ne znam zašto? Jer Makarska je stvarno prekrasna ovako okupana u proljetnom suncu."
Doista je prekrasna. Ili barem su takvi oni još preostali dijelovi njene vizure; more kada u njemu ne plutaju govna iz prekipjelih gradskih odvoda, zeleni pojas koji je svakim danom sve tanji i gordo Biokovo koje natkriljeno nad Makarsku nadgleda sav taj užas koji se pod njim događa. Ali neće ni ono još dugo nijemo svjedočiti kaosu. Pitanje je vremena kada će "developeri" i "građevinski poduzetnici" nasrnuti i na njega kako bi još proširili grad koji to više nije.
Uništenje betonom
Dok je Makarska još bila grad, predstavljala je biser i središte Makarske Rivijere. Taj je grad donedavno bio glasovit po idiličnom koloritu modrog mora, zelenih borova, bijelog šljunka, crvenih krovova lijepog dalmatinskog gradića te još jednom sloju zelenila maslinika i šume kroz koji proviruju stara podbiokovska naselja, prije sivog i surog Biokova i plavog neba. Ali posljednjih desetak godina taj je grad svojskim trudom uspio cijeli ovaj prirodni spektar boja bespovratno uništiti betonski sivom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ona je poništila pojase borovine, maslinika i raslinja te svela vizuru Makarske na beton i more. Ali i to more posljednjih je godina stalno trovano zemljom kojom se, kao i građevinskim otpadom, "dohranjuju" plaže. "Bili makarski žal" tako ostaje u pjesmama iz prošlosti, a mijenja ga blato. Ta nijansa smeđe na makarskim plažama još je i "dobra" jer u posljednje se vrijeme događa da joj se pridruži i srodna boja fekalija.
Divlje širenje Makarske uzima još jedan važan danak, za kraj koji od turizma jako dobro živi možda i fatalan. Zbog eksplozije gradnje i ljetne pretrpanosti kapaciteta, koje ni blizu ne prati komunalna i prije svega kanalizacijska infrastruktura, oborinske vode čine svoje pa dolazi do toga da u gradu kojem je zaštitni znak more po tom istom moru plutaju govna. Cinici kojih u Makarskoj ne nedostaje reći će kako je to savršeno prikladno za grad zvan "Zlatna vrčina". Vrčina je, naime, u lokalnom dijalektu tuta ili kahlica.
Trend ubojit prema prirodi i moru
Grad donedavno glasovit po prirodnim šljunčanim plažama i čistom moru sada je, nakon zloglasne "dohrane" gradskih plaža građevinskim otpadom, poznat po nakaradnim i neprirodnim "zemljanim Zlatnim ratovima", koji su zauvijek nagrdili primorsku vizuru Makarske te započeli još jedan ubojit trend prema prirodi, moru i podmorju ovog dijela Hrvatske.
Tako nestaju i one jedine preživjele komparativne prednosti i posebnosti ne samo unutar makarskog masovno-turističkog paketa nego se bespovratno upropaštava jedan nekada lijep grad i još ljepša priroda koja ga okružuje.
Naravno, sve ovo događa se u režiji najjačih političkih stranaka i kako bi se pod krinkom "interesa grada", "razvoja turizma" i "produljenja turističke sezone" pogodovalo krupnom privatnom kapitalu i bespovratno uništilo ovaj divni komad prirode.
Slike Makarske koje gledate najgore su vizure tog grada u njegovoj povijesti, gore i od onih krajem i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada je bila potpuno srušena nakon teških savezničkih bombardiranja.
Nisu rijetki oni koji, kada vide u što se Makarska pretvorila, zazivaju da se ova nakaradna i loša izlika za grad opet sravna sa zemljom. Jer nema joj druge pomoći.
Preuzeto sa Index.hr