Javni prostor BiH preplavljen je govorom mržnje koji je usmjeren protiv LGBTI osoba. Zbog toga je važno da javne ličnosti, čije riječi dopiru do većeg broja ljudi, glasno i jasno kažu NE nasilju nad LGBT osobama, da daju podršku povorci ponosa i svojim primjerom ohrabre i druge na takav ljudski čin.
Javnom podrškom i dolaskom na povorku ponosa šalje se poruka o poštovanju ljudskih prava. LGBTI osobe ne mogu se same izboriti za bolji položaj u našem društvu i u toj borbi potrebna im je podrška svih nas.
Kristina Ljevak, v.d. direktorica Televizije Kantona Sarajevo, rekla je da se ona oduvijek i zauvijek zalaže za jednakopravnost LGBTI osoba, jer ljudska prava i slobode ne smijemo posmatrati selektivno. LGBTI prava su dio univerzalnih ljudskih prava, a nema prava i slobode ako svi članovi/ce jednog društva ne uživaju jednak tretman, pred zakonom, na ulici, u bolnici, u nasljeđivanju partnerske stečevine, kaže ona, napominjući da je to samo dio onoga što je onemogućeno ljudima koji su u istospolnim partnerskim emotivnim vezama. Kristina ističe da svaka pomisao na nasilje, a posebno počinjeno nasilje nad LGBTI osobama mora biti sanksionisano i podrazumijevati najteže kazne za počinioce.
“Javna podrška LGBTI osobama dio je mog cjeloživotnog opredjeljenja, i novinarskog i ličnog. Kada sam se počela baviti novinarstvom, znala sam da je moj rad besmislen ako vlastitu vidljivost i dio medijskog prostora kojim raspolažem ne iskoristim za poboljšanje položaja svih deprivilegovanih osoba. Mislim da je javna podrška LGBTI osobama moja obaveza, ali ne mislim da su od te obaveze ‘pošteđeni’ i drugi/e, nevisno o tome čim se bave. Svako ima neki prostor u kojem ima uticaj, bilo da je to mjesna zajednica, lokalni kafić, haustor, fukultet ili politička partija. Iako sam i sama pretrpjela linč zbog LGBTI aktivizma, te bila i još uvijek sam žrtva govora mržnje zbog vlastitog aktivizma, ne pada mi na pamet da odustajem od javne podrške LGBTI osobama. Sa aktivizmom, ili bolje reći ljudskošću, je isto kao sa trudnoćom, ne možete biti malo trudni. Nisu me pokolebale prijetnje koje sam dobila, jednako kao što nije ni napad na Merlinka festival, čemu sam prisustvovala, ili užas koji je pratio prvi Sarajevo queer festival na kom sam takođe bila”, rekla je za BUKU Kristina Ljevak.
Ona ističe da je neizmjerno važno da osobe koje nisu LGBTI stanu u odbranu LGBTI osoba i to ne samo u odbranu, u smislu podrške onda kada postoji neka opasnost, nego da kontinuirano podržavaju borbu za jednakopravnost LGBTI osoba.
“Mislim da svaka odgovorna osoba ne smije da se zbog vlastite privilegovanosti distancira od problema bilo koje manjinske skupine. I jako je važno da osvijestimo vlastite privilegije, a privilegovanost nije tu da se uživa u njoj, nego da se pomogne onima koji nemaju jednake mogućnosti, koji/e žive u strahu i koji zbog toga što vole moraju nekome da se pravdaju. Poražavajuće je što smo dozvolili/e da govor mržnje u Bosni i Hercegovini postane legitimno sredstvo za ostvarivanje političkih poena na ‘sve tri naše konstitutivne strane’”, kaže Kristina.
Kristina nam kaže da ona godinama planira da ide na Povorku ponosa u Sarajevu.
“Bila sam toliko naivna da sam mislila da je vrijeme za nju bilo i prije pet-šest godina. Naravno da ću biti dio Povorke 8. septembra u Sarajevu. Događaj je toliko na vrijeme najavljen da niko neće imati prostor za izgovor da se nije mogao/la organizovati i doći ‘zbog unaprijed preuzetih obaveza’. Povorka ponosa može biti uspješna samo onda ako u njoj bude više osoba koje nisu LGBTI i ako pokažemo da je problem LGBTI osoba u našem društvu – problem svih nas. I ako na njoj budu svi/e političari/ke, kompletan diplomatski kor i bosanskohercegovačke javne ličnosti. Povorka ponosa je najvažniji aktivistički događaj, prilika da se pokaže da su LGBTI osobe sastavni dio našeg društva, naša braća i sestre, drugovi i drugarice, prijatelji i komšinice, ljudi koji nisu dužni da žive u strahu i da u vlastitim partnerskim vezama nemaju jednaka prava kao što ih ima heteroseksualna većina”, rekla je naša sagovornica.
Sandra Dukić, umjetnica i profesorica iz Banjaluke, kaže da je ona protiv svakog oblika nasilja, kako fizičkog, tako i verbalnog.
“U svojim radovima sam uglavnom društveno angažovana, na kritike i napade sam naviknuta. Odlučila sam da dam podršku osobama LGBT populacije zato što su neki meni dragi ljudi napustili ovu zemlju, jer nisu bili prihvaćeni. Trpili su verbalne uvrede, a neki čak doživjeli i fizički napad. Naše društvo je postalo siromašnije zbog njihovog odlaska. Ne mogu da se pomirim sa tim da još neko mlado biće prolazi kroz takvu patnju”, rekla je za BUKU Sandra.
Ona kaže da naše društvo mora biti u stanju da prepoznaje važnost davanja podrške manjinama i onima koji ostaju nezaštićeni.
“Moralne vrijednosti treba da budu primarne i moramo biti u stanju da napravimo jasnu razliku između dobrog i lošeg. Naša prava nisu ugrožena činjenicom da u našem društvu žive osobe LGBT populacije, to je nešto što moramo početi da prihvatamo. Oni nisu ti koji uništavaju porodicu kao stub društva, tu smo, nažalost, sami krivi. Vrijeme je da prestanemo kriviti druge za svoje neuspjehe. Šta je loše u ljubavi, kojeg god oblika bila”, kaže Sandra.
Ona nam kaže da vjerovatno neće biti u prilici da ode na povorku ponosa, ali moralno je uz sve koji će biti tamo. “Svaka muka koja se prepolovi bude manja, važno je da znaju da nisu sami”, kaže Sandra.
Naida Mujkić, književnica i univerzitetska profesorica iz Zenice, kaže da je ona protiv svakog oblika nasilja nad LGBTI osobama.
“Tragično je da smo kao društvo došli u poziciju da se izjašnjavamo po pitanjima kao što su različite dimenzije nasilja nad LGBTI populacijom, od verbalnog do fizičkog, i naročito izolacije kao posebnog, i po meni najraširenijeg i ujedno najtežeg oblika nasilja, jer za ‘humana’ bića je podrazumijevajuća pacifistička priroda i ljubav prema drugom”, rekla je za BUKU Naida Mujkić.
Ona dodaje da je svoju podršku LGBTI osobama dala kroz svoje pisanje, još kao mlada studentica. Naida je prije deset godina u svojoj prvoj knjizi pisala o LGBTI osobama i o važnosti uključivanja LGBTI osoba u sva polja kulture i društva.
“Na svojim predavanjima svoje studente upoznajem sa queer teorijom, njenim spoznajama i postignućima. To je moja podrška. A ljudi se mrze, od provobitne zajednice, pa cijela povijest je lanac mržnje i nasilja prema slabijima i drugačijima. No, danas je mržnja postala oblik zabave, i ona nastaje usljed nedostatka ambicije za samorealizacijom u nekom aspektu. Koliko je meni poznato, a možda griješim, u zakonima naše zemlje ne postoji jasno definaran govor mržnje, izuzev Deklaracije o osudi mržnje, i sve dok se ovo pitanje u okvirima krivičnog zakona ne riješi, a zatim se krene u njegovu sprovedbu kroz rigorozne oblike novčanog ili zatvorskog kažnjavanja pojedinaca, mržnja će nažalost biti ‘prirodno stanje’ naše svakodnevice”, rekla je Mujkić Naida.
Naida kaže da je užasno bolno kad vidi koliko obični ljudi, koji su i sami žrtve nekog oblika nasilja, prije svega misleći na kapitalistički sistem izrabljivanja radnika i ideološke prakse potčinjavanja, pokazuju netrpeljivost prema drugima koji su takođe ranjivi.
Na pitanje da li će podržati Povorku ponosa, Naida kaže da ona živi 3.5 sata od Sarajeva, u provinciji, i svi događaji prolaze mimo nje, ali da bi voljela da dođe i podrži povorku.
“Prošle sedmice u vozu zadesila sam se usred žustre rasprave između djevojke koja je ‘branila’ LGBT prava, kao i organizaciju povorke, i starijeg gospodina koji je držao dželatski položaj u odnosu spram ovog pitanja, što je otišlo tako daleko, da je djevojka rekla ‘ako može ravnogorski četnički pokret paradirati, što ne bi mogli oni’. Dakle, došli smo čak do toga da se osnovno ljudsko pravo, pravo na identitet, dovodi u vezu sa najgnusnijim nečovječnim oblicima reprezentacije želje za eliminacijom drugačijih i nepoželjnih”, kaže Naida, ističući da je ona povorku ponosa uvijek doživljavala kao neku vrstu demonstracije slobode i drugosti, ali i društva koje je odgovorno prema svim svojim članovima.
“Kada vidite povorku u Sarajevu ili bilo gdje drugo u svijetu, ona vas podsjeti da ne živite u srednjem vijeku, nego u savremenom i slobodnom društvu u kome svako ima jedanaka prava i mogućnost samoostvarenja. E, sad je upravo to i problem, to što se LGBT populacija često doživljava kao prijetnja postojećem patrijarhalnom sistemu vrijednosti, no ono što ljudi ne shvataju jeste da takav sistem vrijednosti ne tolerira drugost ni u kojem obliku, a to znači da su unutar njega stigmatizirani i bolesni, hendikepirani ili prosto neistomišljenici”, rekla je Naida za naš portal.
Za uspjeh povorke ponosa važno je da pored LGBTI osoba šetamo svi, jer tako im dajemo podršku, tako se borimo za ljudska prava i našim LGBTI prijateljima pokazujemo da, iako je pred njima velika borba, u toj borbi nisu sami.
Vezan tekst: