Vojska puca na demonstrante mecima veličine klikera, koji su rijetko fatalni, ali koji mogu probiti pluća ili izbiti oko žrtvi. Stotine ljudi zbrinuto je u bolnicama tokom sedam dana najvećih nemira u Čileu od pada Avgusta Pinočea. Većina povrijeđenih ranjena je gumenim mecima, povredama i frakturama glave, a najmanje 19 ih je smrtno nastradalih širom zemlje, izvještava Gardijan.
Osoblje u bolnici Posta u Santjagu rade u 24-satnim smjenama zbog policijskog časa tokom kojeg hiljade vojnika patrolira ulicama, od kasnih večernjih časova do zore, zbog čega je opasno i otežano putovanje osoblja na posao.
Zbog nedostatka osnovnih materijala za rad, uključujući hirurške rukavice, igle i maske, pacijenti umiru.
Predsjednik Sebastián Piñera je objavio da su vlasti “u ratu” sa onima koji marširaju, ali juče je najavio promjene u kabinetu i izjavio je da će smanjiti policijski čas.
Žrtve su većinom iz radničke klase, a osoblje bolnice Posta ukazuje na nedostatak sredstava za rad u javnim zdravstvenim ustanovama i naglašava jaz između zdravstvenih usluga u zapuštenim javnim ustanovama i onih u luksuzno opremljenim privatnim klinikama udaljenim svega 10-ak kilometara.
Resursi su toliko ograničeni da ljekari i medicinske sestre moraju odlučiti da li da uskrate nešto pacijentima koji imaju male šanse da prežive, da bi sačuvali za one koji imaju čije šanse su veće.
Osoblje se snalazi i improvizuje u očajničkom pokušaju da sačuvaju što više života, kazao je jedan ljekar koji je tražio da ostane anoniman da se ne bi našao na crnoj listi čileanskog zdravstvenog establišmenta. Kazao je da najmanje jedan pacijent sedmično nepotrebno premine, najviše zbog nedostatka osnovne opreme.
Nedostatak empatije prema pacijentima iz radničke klase vidi se iz stava ministra zdravlja Jaime Mañalich, koji je na nacionalnoj televiziji ismijavao nerede kao obični “marš” i koji, navodno, sabotira pokušaje da se vodi evidencija o broju ranjenih.
Direktor bolnice odbija da pruži podatke o broju povrijeđenih, a ljekare zastrašuju da ne bi pružali informacije, kaže Izkia Siches, predsjedavajući čileanskog medicinskog udruženja. Prikriva se broj povrijeđenih i ne savjetuju se žrtve da prijave kršenje njihovih prava. Siches zahtijeva da Mañalich objavi tačne brojke i razbije informativnu blokadu.
Zamjenik direktora bolnice Posta Luis Carrasco zabranio je borcima za ljudska prava da uđu u bolnicu, jer ne želi da se sazna pravi broj demonstranata koje su ranili pripadnici vojske i policijskih snaga.
Zvaničan podatak je da ima 470 ranjenih.
U pretrpanoj čekaonici, grupe demonstranata brinu o svojim povrijeđenim prijateljima. Žrtve ranjavanja u krvavim majicama, sa debelim zavojima na glavama, čekaju da im izvade metke. Drugi imaju duboke rane jer su pogođeni metalnim kanisterima u kojim je bio suzavac, a kojima je policija gađala demonstrante.
Ispred čekaonice, grupe studenata prava sa Univerziteta u Čileu prikupljaju statistike i istorije slučaja žrtava ranjavanja.
Jednu studenticu novinarstva vojnici su toliko pretukli da nije mogla govoriti, niti se sjetiti svog imena, a jednoj ženi su slomili vilicu kundakom, priča Felipe Hernández, student prava.
Čileanske TV stanice cenzurišu snimke zbog čega su se oko zgrada okupili ljutiti demonstranti. Nekada ugledna televizijska kuća Televisión Nacional de Chile prisiljena je da zaštiti svoje sjedište teško naoružanim vojnicima kako bi spriječili demonstrante da opkole njihove prostorije.
Na ulicama se nastavlja pucnjava. Mnogo demonstranata je pogođeno u oko, kazao je zdravstveni radnik čilenaskom istraživačkom portalu CIPER. Na očnom odjeljenju u bolnici Posta, gdje primaju demonstrante sa povredama oka, situacija je užasna. Gumeni meci ne ubijaju, ali mogu da izbiju oko, pa su mnogi pacijenti na taj način izgubili oko, piše Gardijan.