Zvanično,
lov na novinare u Republici Srpskoj počeo je u avgustu ove godine usvajanjem
izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske. Na novinare koji misle
svojom glavom i svojim radom ukazuju na kriminal i korupciju koji vlada. Ili
možda ne vlada? Građani su ti koji to procjenjuju, a vlast je ona koja smatra
da onaj koji piše o sunovratu ovog društva treba krivično da odgovara. Pred
kim? Pred pravosuđem Republike Srpske koje je prema svim demokratskim standardima
i parametrima duboko uvučeno u pravosudno – političko mafiju?
Zvanično,
lov na novinare je počeo u avgustu ove godine, ali, nezvanično, traje skoro
dvije decenije.
„Kada vas neko targetira kao izdajnika Republike
Srpske, to se onda odnosi i na vaš privatni život. To je nešto što se mora
mijenjati. Dok god vlast ne promijeni svoj narativ, vo će se sve više dešavati.
Ova dešavanja nisu od juče, od 2006. do danas, i stalno se podiže ljestvica, to
se sve radi sistemski i studiozno. Imamo kriminalizaciju klevete, zakone o
nevladinom sektoru, najavljen je Zakon o medijima, pa čak i Zakon o
neprijateljima RS. Cilj je potpuno ugušiti slobodu govora.“, kaže Siniša
Vukelić za Buku, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.
Do
slobodnih i necenzurisanih vijesti može se doći, jer ima medija koji se bave
pitanjima od nacionalne važnosti, medija koji ne šire govor i mržnju, medija
koji su tu da pruže informaciju. Informaciju o realnom stanju u društvu,
informaciju o stvarnom dugu i ekonomskom krahu institucija, informaciju o
besmislu političkog prepucavanja.
To
pokazuje ipak koliko su ti mediji važni, iako ih je malo, smatra Siniša
Vukelić, i dodaje da je očigledno da vlast sve prati.
A
da prati, jasno je rekao Milorad Dodik, predsjednik RS, i to novinarki N1, Snježani
Mitrović, prije nekoliko dana, uz salvu uvreda i nepristojnih komentara. A
novinarka Mitrović je samo pokušala da dobije odgovor na dnevno – politička
dešavanja.
„Ipak, sama činjenica da je predsjednik RS rekao da se
prate mediji, smatramo da u to treba da se uključe i institucije poput
Tužilaštva i da ispitaju da li je to tačno. S obzirom i da to nije prvi put da
je tako nešto Milorad Dodik rekao, i za novinare i za narodne poslanike, mislim
da bi tu trebalo da se uključe i Odbor za bezbjednost NSRS, koji je za to
nadležan, i možda čak formira i sazove Anketni odbor. Ministarstvo unutrašnjih
poslova RS je reklo da ne prati nikoga, onda to znači da ili MUP skriva
informacije ili predsjednik RS ima neke vaninstitucionalne organe i tehniku
kojom to ostvaruje, što je kršenje Ustava RS. Ukoliko ni to nije tačno, onda
dolazimo do toga da je Milorad Dodik spreman da laže, sve s ciljem da bi
zastrašio novinare i podigao nivo autocenzure. Zabrinjavajuće je, ako je
osoba na toj poziciji spremna da se
služi takvim stvarima, samo kako bi ugušio slobodu govora.“, poručuje Siniša
Vukelić.
A
da je spreman na mnogo toga, Milorad Dodik je pokazao mnogo puta. Toliko
primjera osionosti i bahatog ponašanja prema pripadnicima medijske zajednice je
bilo da ne mogu stati u samo jedan tekst ili se izbrojati na prste dvije ruke.
Pa da krenemo redom unazad nekoliko godina.
Poseban
trn u oku lideru SNSD – a je BN televizija, a napadi na novinare, posebno
banjalučkog dopisništva, sve su učestaliji. Tijana Milinković, koja je bila
njegova meta posljednji put, a i u nizu prethodnih srčanih i neosnovanih
kritika na račun BN televizije, kaže za Buku da su komentari i napadi Milorada
Dodika sve opasniji.
„Kada
dođete u situaciju da uveče, sa dvoje male djece, morate da zaključavate vrata,
i da obazrivo šetate na ulici, izbjegavajući veće mase ljudi, to onda govori da
ovo više nije demokratsko društvo, a uslovi za rad u profesiji kojom se bavite
i od koje živite, maltene da ne postoje. Ipak, ja ću se boriti i nastaviti da
izvještavam o svemu onome što su me moji roditelji naučili da je ispravno, a u
ovoj zemlji ne funkcioniše. Nastaviću, jer sam to dužna to svojoj djeci. Iako
ne uspijem, barem ću znati da sam pokušala i da nisam saginjala glavu i ćutala
o onome što svi vide, ali zbog ličnog komfora se ne usuđuju da o tome javno
raspravljaju.“
A
da su napadi Milorada Dodika poslužili mnogima kao povod i za fizičke obračune
sa neistomišljenicima, najbolje pokazuje uništavanje lične imovine i automobila
urednika portala Buka, Aleksandra Trifunovića i novinara Nikole Morače, i to u
jeku izmjena Krivičnog zakonika RS, i kriminalizacije klevete. Počinilac je
pronađen, i kako je sam rekao, uradio je to, jer mu se nije svidio način na
koji ovi novinari rade. Sramna izjava nakon još sramnijeg poteza uništavanja
tuđe imovine ispred stanova gdje novinari žive, na kraju krajeva, i ne čudi s
obzirom na to da je u ovom slučaju Milorad Dodik otišao toliko daleko i
bezobrazno izjavio da ga ne bi čudilo da su to novinari sami sebi uradili.
A
koliko su opasne ovakve izjave, i koliko zaleta daju pristrasnim i ostrašćenim
pojedincima, vidjelo se na primjeru Vladimira Kovačevića, koji je, prije
nekoliko godina, nakon što je završio radni zadatak prilikom okupljanja grupe
„Pravda za Davida“, u Banjaluci, brutalno pretučen ispred svoje zgrade.
Kovačević nije dobio imena nalogodavaca, niti će se, po svemu sudeći,
pravosudne institucije time baviti, a nakon svega Kovaćević kaže da Buku da je
stanje u društvu po pitanju rada medijske zajendice, sve gore. Nakon svega, u
potpunosti se obrnuo sistem vrijednosti, a vlast je, „pametno“, svu pažnju
usmjerila na novinare.
„Novinari u Republici Srpskoj, prije svega, trpe
finansijski pritisak, jer rade za očajne plate, uglavnom prinuđeni da zbog
malih primanja rade više poslova. Sa druge strane, trpe ogroman politički
pritisak, tu govorim o novinarima koji nisu pristali da pišu onako kako im se
servira iz različitih kabineta, a takvih je u Republici Srpskoj pozamašan broj.
Konstantan život sa tim da vam najmoćniji ljudi u državi stavljaju različite
etikete na čelo, a da dobar dio stanovništva vjeruje takvim optužbama na račun
novinara je naporno. Ako vi morate nekome objašnjavati da vi pošteno radite
svoj posao koji se sastoji i od otkrivanja afera, kriminala i ukazivanja na
korupciju umjesto da se posvetite svom poslu, onda imate problem.
Ovdje je, pored toga što je obrnut sistem vrijednosti,
pa najbolje žive oni koji ne prezaju ni od čega i oni koji ne mogu ni u ludilu
da opravdaju svoju imovinu, a danas su magistri i poslanici, poremećen i sistem
prioriteta. Politika je vješto pažnju javnosti usmjerila na aktiviste i
novinare, a javnost kakva jeste više se zanima iz kojih izvora novinar dobija
pošteno zarađeno platu od toga na koji način neko sa platom od 2 ili 3 hiljade vozi
automobil vrijedan 100 000 ili ima nekoliko stanova u Banjaluci, Beogradu,
Budvi….“, objašnjava Kovačević.
Političari,
na vrhu piramide, su stvorili atmosferu linča novinara, koja je, naposlijetku,
predstavljena kao zaštita od klevete. A sve je počelo jako davno. Gordana
Katana, novinarka iz Banjaluke, koja pamti i kako je izgledalo ratno
novinarstvo, bila je jedna od prvih novinara koji su doživjele kroz svoj radni
vijek salvu uvreda i prijetnji od strane Milorada Dodika.
„Nivo osionosti ne samo političara nego i cijelog
spektra ljudi koji su dio javne scene, a u uskoj su vezi s vlašću, dosegao je
tolike razmjere da, nažalost, gotovo svakodnevno svjedočimo uvredama,
prijetnjama, ali što je pogubnije i fizičkim napadima. Posebno je teška situacija
u Republici Srpskoj, a eksponent verbalnih napada i prijetnji prema novinarkama
/ novinarima i medijskim kućama je entitetski predsjednik Milorad Dodik. Slijedom toga isti obrazac ponašanja preuzima
i znatan broj članova njegove stranke , SNSD-a, osobito na lokalnom nivou. U
takvoj situaciji, kada umjesto odgovora na pitanja od interese za javnost ,
slijede uvrede i nemogućnost na informaciju posao novinara se u cijelosti
obesmišljava. No ja bih podsjetila, prateći rad Dodika ovih 28 poratnih godina
da su mu uvijek novinari i mediji bili svojevrsna meta. Dok je bio opozicionar
to je bio RTRS, SRNA, ATV. Nakon što se na vlasti doslovno ukorijenio i
nabrojane medije ali i mnoge druge, uglavnom „fantomske“ stavio pod svoju
kontrolu sada je svoju oštricu usmjerio na onaj dio medijske scene koji nije
uspio kupiti. Ali poseban problem u ovom
trenutku jeste institunalizacija represije. Prvo kroz vraćanje verbalnog
delikta u krivično zakonodavstvo, potom nacrta Zakona o posebnom registru i
javnosti rada neprofitnih organizacija i najave donošenje novog zakona o
medijima. Stoga novinarska zajednica svjedoči kontinuitetu sužavanja slobode na
profesionalan i slobodan rad, na ograničavanja slobode javne riječi. To bi,
dugoročno gledano, za posljedicu moglo imati svojevrsne oblike autocenzure, a
RS zatvoriti u muk i mrak.“, kaže Buku Gordana Katana.
Katana
kaže da su prijetnje o praćenju i prisluškivanju imale svoju istoriju i u
dvijehiljaditim godinama, a to joj je otvoreno i rečeno prilikom jednog upada
policije u porodičnu kuću u kojoj živi sa suprugom. Etikete plaćenika i
izdajice koje su joj nalijepljene imale su odraz i u njenom privatnom životu,
te nije bilo nimalo prijatno obavljati svakodnevne aktivnosti, objašnjava
Katana.
Iako ne jedini, Milorad Dodik, sa različitih pozicija
i funkcija koje obavlja još od devedestih godina, prednjači u otvorenim
napadima na novinare. Sada su mu u fokusu BN i N1 televizija, te portali Buka i
Capital. Dodik ih je nedavno, na jednoj od press konferencija, otvoreno nazvao
izdajnicima Republike Srpske. Etiketirajući ove četiri medijske kuće kao
“neprijatelje srpskog naroda” i “rušitelje Republike Srpske”, Milorad Dodik je
dao signal desetinama hiljada svojih glasača, sljedbenika, članova SNSD-a,
koalicionih partnera, ali i institucijama koje kontroliše, da se na bilo koji
način obračunaju sa zaposlenicima N1, BNTV, Capitala i Buke.
Koliko
na građane utiču ovakve izjave koje prolaze bez ikakvih sankcija, govori anketa
koju je uradilo Udruženje „BH novinari“, i prema kojoj čak 74 odsto građana
smatra da je opravdano udariti novinara.
Novinari i mediji u BiH su tokom 2022. godine bili
izloženi čestim političkim pritiscima – broj političkih pritisaka i verbalnih
prijetnji novinarima povećan je za 40% u odnosu na godinu ranije. Čak trećina
prijavljenih slučajeva odnosi se na razne oblike političkih pritisaka, te
napada i uvreda od strane političara i javnih zvaničnika. Linija za pomoć
novinarima, koja djeluje u okviru Udruženja “BH novinari”, zabilježila je
ukupno 79 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.
Prema Svjetskom indeksu medijskih sloboda (World Press
Freedom Index), koji su objavili Reporteri bez granica, Bosna i Hercegovina se
u prošloj godini nalazila na 67. mjestu i nazadovala je za devet mjesta u odnosu
na 2021. godinu.
U 2022. godini u bazi Safejournalists.net registrovan
je ukupno 31 slučaj napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medijske kuće u
Bosni i Hercegovini. Zabilježena su 22 slučaja prijetnji smrću novinarima,
verbalnih i drugih oblika prijetnji te političkih pritisaka na novinare i
medije. Registrovano je 7 napada i prijetnji upućenih medijskim kućama, te dva
fizička napada na novinare.
Da
će situacija biti sve nepovoljnija po novinare, odnosno kompletnu medijsku
zajednicu, najbolje govori podatak da je u Republici Srpskoj, kako je nedavno
potvrđeno za Buku iz okružnih tužilaštava u Istočnom Sarajevu i Banjaluci, već
podnesena 21 prijava za klevetu.
Šta
bi moglo biti rješenje za kompletnu situaciju nisu sigurni ni sami novinari koje
smo pitali, ali jedno je sigurno – podijeljenost medijske zajednice svakako ne
doprinosi boljitku.
„I teško je reći da li su za to kriva uredništva ili
kolegice/ kolege na terenu. Jer nismo nikada svjedočili da su direktno
novinari/ ke stali u zaštitu onog/ one ko je bio meta verbalnog napada, uvreda.
Naknadna saopštenja, kritike, zgražavanja nisu od velike koristi. Razumijem ja
da se „na ulicu“ izlazi da se u redakciju donese vijest, da ta vijest donosi
lajkove, gledanost, ali onda nikoga ne treba čuditi kada i sami postanemo
vijest.“, poručuje novinarka Gordana Katana.
Iz Udruženja „BH novinari“ najavili su osnivanje Fonda
za zaštitu novinara u BiH, koji bi trebalo da počne sa radom od sljedeće
godine, a s ciljem da to bude dugoročni i održivi način zaštite novinara tokom obavljanja posla. Osim direktne zaštite
novinara, cilj je i da se novinari ohrabre da slobodnije istupaju i da ne
postoji strah da bi mogli trpjeti posljedice zbog svog izvještavanja, posebno
kada su u pitanju političari i druge javne ličnosti koje imaju veliku moć.
Marko Divković, predsjednik “BH novinara”,
rekao je da sva dostupna istraživanja koja su provedena u BiH u proteklom periodu
pokazuju da su novinari sve manje pravno i ekonomski zaštićeni, a situacija se,
posebno nakon donošenja odredaba o ponovnoj kriminalizaciji klevete u RS, samo
pogoršava. On ističe da i sada postoje mehanizmi zaštite novinara kroz linije
za pomoć, ali da obim poslova nije omogućio da se svim zahtjevima uvijek na
vrijeme izađe u susret.
Atmosfera
linča neistomišljenika okružila je mali broj slobodnih medija i novinara, kako
u Republici Srpskoj, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini. A odgovornost za to
se slobodno može pripisati političkim liderima koji svoj model ponašanja
prenose, kako na institucije tako i na pojedince. Milorad Dodik u tome svakako
prednjači, a to dokazuje i broj prijavljenih napada na novinare u kojima je
glavni akter upravo on. Kao po nekom pisanom receptu, na meti su uvijek oni
koji ne sagnu glavu dok političar koji je na vrhu piramide govori i oni koji
postavljaju logična pitanja. Reakcija koja stavlja metu na čelo novinarima koji
pitaju, nameće još jedno logično pitanje. Čega se to oni boje, ako su toliko
siguran u put kojim idu i ispravnost donesenih odluka? Jer novinari koji pošteno
rade svoj posao i od njega žive, ne boje se.