U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na snazi su rasni zakoni. Diana Budisavljević u jesen 1941. saznaje da se majke i djeca pravoslavnog porijekla odvode u logore u blizini Zagreba. Broj i oznaku nepodobnog dobija i njezin suprug, poznati zagrebački doktor Julije Budisavljević. U atmosferi straha i prijetnji, nepokolebljiva i predana ideji humanosti, Diana s nekoliko prijatelja iz svoga stana pokreće riskantnu akciju kojom je od sigurne smrti spašeno više od 10 hiljada djece. Završetkom rata njezino austrijsko porijeklo postaje nepoželjno, a zasluge za najveću akciju spašavanja u Drugom svjetskom ratu su prešućene do današnjih dana.
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece.
Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
Film je ostvario mnogobrojna priznanja među kojima su: Velika Zlatna Arena za najbolji film na Pulskom Filmskom Festivalu i nagrada za najbolji debitantski film na Film Festivalu Cottbus.