Ulaj je preminuo u noći između 1. i 2. marta, javila je RTV Slovenija.
Frank Uve Lajsipen Ulaj (Uwe Laysiepen Ulay) živio je u Sloveniji od 2009. godine, a počast povodom smrti odali su mu među prvima kustos Tevž Logar, sa kojim je intenzivno sarađivao, kao i reditelj Damjan Kozole, koji je snimio film “Projekat rak” o Ulajevoj bolesti. Kozole se na Fejsbuku oprostio od Ulaja snimkom projekta Fototot koji je predstavljen u novembru 2012. u Modernoj galeriji u Ljubljani.
Ulaj iz zdravstvenih razloga nije bio u mogućnosti ni da prisustvuje retrospektivnoj izložbi “Čistač” Marine Abramović u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, na kojoj je prikazan i dio njihovog uticajnog opusa koji su stvorili tokom čuvene umjetničke i partnerske saradnje od 1975. do 1988. godine u oblasti performansa, istražujući granice ljudske izdržljivosti. Razišli su se nakon performansa na Kineskom zidu, prešavši po više od 2.500 kilometara hodajući jedno drugom u susret sa različitih krajeva.
Odnos Ulaja i Marine Abramović ponovo je dospio u žižu javnosti 2010. godine, za vreme njene retrospektive i maratonskog performansa “Umjetnik je prisutan” u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku. Ulaj se tada pojavio u MoMA i bio jedan od prvih učesnika performansa i jedini sa kojim je umetnica imala fizički dodir. Taj susret zabilježen je i u dokumentarnom filmu Metjua Ejkersa (Matthew Akers) “Umjetnik je prisutan” koji daje i presjek njihove 12-godišnje intenzivne, snažne i teške veze, tokom koje je nastao ciklus “Relacionih radova”, zaključno sa čuvenom šetnjom jedno drugome u susret Kineskim zidom.
Snimak scene sa performansa u MoMA, kada su oboje zaplakali, privukao je milione gledalaca na YouTube-u, posebno zato što su muzika i prateći tekst sugerisali da je riječ o svojevrsnom ponovnom ujedinjenju nekadašnjih partnera.
Iako su kasnije vodili i sudski postupak u vezi sa prihodom od prodaje reprodukcija zajedničkih radova, koji je završen 2016. godine presudom holandskog suda u korist Ulaja, bili su u dobrim odnosima posljednjih godina.
Ulaj je taj sudski proces opisao kao “neprijatan i stresan”, a uporedio ga je i sa svojom uspješnom borbom protiv kancera. “Moja borba sa kancerom je agresivno prijetila mom životu, a pravna bitka sa (Marinom) Abramović je prijetila mojoj egzistenciji”, izjavio je Ulaj, ocjenjujući da je sudska presuda fer i da odgovara istini.
Velika izložba Ulaja najavljena je u Stedelijk muzeju u Amsterdamu za kraj 2020. godine, koja bi bila fokusirana na njegove performanse i performativne aspekte fotografije, kojom se takođe pasionirano bavio i bio jedan od pionira polaroid fotografije. Muzej Stedelijk posjeduje najmanje 20 radova Ulaja, uključujući fotografske serije Homeless (1992) i Rest Energy (1980), napravljen u saradnji sa Marinom Abramović.
Izložba u Stedelijku, najavljena od novembra 2020. do aprila 2021. biće posvećena i Ulajevom istraživanju rodnog identiteta, bodi artu i korišćenu tijela kao umjetničkog medija, te njegovom angažmanu u vezi sa različitim društvenim i političkim pitanjima. Izložba će posebno, kako je najavljeno, biti posvećena i njegovom odnosu sa Amsterdamom, u kojem je godinama živio, počev od kasnih 60-ih, prenosi SEEcult.org.