U svijetu gdje politika često podsjeća na komediju, a društvo na apsurdnu pozornicu, Haris Dedović, urednik portala Šatro.info zajedno sa ostatkom redakcije, pronalazi svoje mjesto
Na pitanje – Jesu li političari konkurencija, s obzirom na to da se njihov rad često može ocijeniti satiričnim? Dedović odgovara potvrdno, ističući da politička scena često graniči s tragedijom, ali da su oni, kao akteri humora, prisiljeni okretati stvarnost prema komičnoj strani.
Šatro.info nije samo promatrač političkih događaja; oni su aktivni učesnici stvaranja političke satire. S Dedovićem razgovaramo o osnovnim izvorima inspiracije, odgovornosti koju Šatro.info osjeća prema svojoj publici, ulozi satire u današnjem duštvu i drugim temama.
BUKA: Jesu li vam u radu političari konkurencija, budući da se rad velikog broja njih prije može ocijeniti satiričnim? Je li bh. politička scena sama po sebi, možda ne satira, ali svakako komedija?
Jesu. To sam rekao više puta. Možda sam malo dosadan. Realnost nam je bila najveća konkurencija prvog dana, a evo sad već sedam godina i preko 6.000 tekstova poslije je isto. Moglo bi se reći onda da je satira Sizifov pos’o. Politička scena je mnogo češće tragedija, samo smo mi u poslu humora, pa moramo okretati na tu stranu. Vjerujem da bi neko ko se bavi dramom, od istih događaja mogao napisati najtužnija djela. Mi se trudimo da napišemo najsmješnija.
BUKA: Koja je vaša osnovna inspiracija za stvaranje sadržaja – politički događaji, političke ličnosti, javne ličnosti, društveni apsurdni ili je to kombinacija svakodnevnice?
Mi smo prvenstveno magazin političke satire, pa nam je prva inspiracija politika, a ona čini i najveći dio našeg sadržaja. Nismo brojali, ali rekao bih 80-85%. Osim politike, nisu nam strani ni društveni apsurdi kao što su preintenzivno praćenje nekih javnih ličnosti, ponašanje građana BiH u svakodnevnici i raznim situacijama, ali nam nije mrsko da nagrdimo i kolege iz medija, mitove u društvu, navike ili nekad i nas same… sve spram dešavanja i potreba.
BUKA: Kada kreirate satirične sadržaje, primjetno je da se uvijek trudite da budete društveno odgovorni i da svaki tekst ima određenu poruku ili lekciju. Koliko je teško balansirati između ta dva cilja?
Ne balansiramo. Mi radimo po savjesti i prilično oštroj uređivačkoj politici. I onda kad mi smatramo da je tekst dovoljno dobar i da ne krši nijednu od vrijednosti iza kojih stojimo, mi ga puštamo. Naravno da se trudimo da svaki ima poruku, jer je to jedna od glavnih stvari zašto ovo radimo. Međutim, i kad bismo se trudili da izbalansiramo, postoje ljudi koji će shvatiti ono što smo htjeli da kažemo, a postoje ljudi koji će shvatiti ono što žele da smo rekli. Zanimljivo je da nekad isti ljudi koji nam za jedan tekst govore: “Bravo”, a za drugi hoće da nam skinu glave, a da recimo poruka uopće nije mnogo različita. Razvez’o ja. Helem, ne balansiramo, nego idemo u glavu, pa kako ko shvati
BUKA: Kako vidite ulogu satire u društvu danas, posebno u situaciji gušenja slobode medija, političke neodgovornosti i medija punih crne hronike?
Vidimo je kao neku posljednju istinski slobodnu zonu i posljednje mjesto gdje još uvijek nema ni trunke cenzure. Od prvog dana smo odlučili raditi bez imalo zadrške i autocenzure, a prvi put kad budemo cenzurisani (od strane nekoga ili samih sebe) obećali smo sebi da ćemo zatvoriti portal. Bilo je prijetnji smrću i nasiljem, bilo je prijetnji tužbama, žalbi, psovanja bližnjih, uvreda svake vrste, ali ništa s čim se ne susreće bilo koji novinar koji objavljuje nešto što neko ne želi da bude objavljeno. Ergo, vidimo se kao jedan kotač u toj mašini zvanoj ‘borci za slobodu i slobodne medije’. Nemojte guglati. Ne postoji nešto takvo formalno. To je neka kategorija u našim glavama.
BUKA: Kako se nosite s izazovima održavanja balansa između zabave i osjetljivih tema?
Loše. To nam se odražava na čitanost. Međutim, i to je još jedna od odluka koje smo napravili na samom početku. Ja samo o odlukama i počecima, k’o da smo vitezovi Okruglog stola, pa se zakleli u čast, poštenje i odbranu kraljevine. Satira se bavi ozbiljnim stvarima humorističnim stilom i to je to. Bude ponekad i zabave, ali ona ne smije da bude okosnica sadržaja. Kad bismo prešli u to, onda bismo bili puka parodija ili komedija, a onda bi opis našeg portala bio laganje. Stoga, ostajemo na ovom kolosijeku dok ne propadnemo.
BUKA: Koliko je satira u BiH čitana, poštovana i koliki je njen uticaj?
Čitana slabo, a utjecaj kako-kad. Nekad se napravi ogroman utjecaj, ali inače, premalo nas ima da bi on bio veći. Mislim da smo mi jedini portal s ovakvim sadržajem koji radi u kontinuitetu ovoliko dugo. Vjerujemo da bi bilo super da ima još satire u bh. medijskom prostoru. S druge strane, primjer velikog utjecaja je bila naša kampanja #sjašite koju smo radili 2020. godine i to je bila najvidljivija nestranačka politička kampanja, pa vjerovatno u posljednjih 10 godina. Rezultati izbora su pokazali da je bila i utjecajna.
BUKA: U svojoj definiciji satira je književni oblik koji je najćešće oblik politike borbe kroz ismijavanje pojedinaca, kada to radite političarima da li se suočavate sa pritiscima ili napadima?
Mi ne ismijavamo osobe. Mi ismijavamo poteze. Smatram da je tu velika razlika. Nikad nikoga nismo dotakli na ličnom nivou. To radimo isključivo ukoliko potez koji je neko uradio ide na štetu građana BiH, a trebao bi da bude u njihovu korist. Od pritisaka, bilo je nekih prijetnji nasiljem, uvreda, psovki. To nikad nismo ozbiljno doživjeli. Dobili smo informaciju da su nam prisluškivani telefoni, ali mi ionako sve što pričamo, na kraju objavimo pa eto možda su to neki naši vjerni čitaoci iz sigurnosnih službi željeli da imaju pristup sadržaju ekskluzivno prije njegovog objavljivanja.
BUKA: Kada su Vam obili stan, napisali ste – Nisu trebali u cipelama, tepisi su svježe oprani. Je li sve lakše uz smijeh, i otkud inspiracija i u, eto, vrlo stresnim situacijama?
Tad je bilo ljeto i tepisi i ćilimi su stvarno bili svježe oprani. To sam zamjerio. Trebao se izuti k’o svaki pristojan provalnik. Morao sam dezinfikovati sve. Šta ja znam je li ta osoba negdje ugazila u neki izmet pri ulasku u kuću. Ne znam odakle inspiracija. Meni je smijeh i šala prirodna reakcija na veliku većinu stvari… a je li lakše, ne znam. Pokazaće obdukcija.
. U razgovoru s BUKA novinarom, Dedović otvara vrata svijeta političke satire, opisujući svoje iskustvo kao Sizifov posao – neprestanu borbu s realnošću koju preoblikuje u satirične bisere.