To nije ništa novo. Kič i treš dominiraju ljudskom istorijom. Kriminalci i razni zgubidani su uvijek puku bili zanimljiviji od ozbiljnih ljudi, jer ljudi ne žele sresti sebe u svom životu, no se žele izmjestiti iz svog života.
Arene sa gladijatorima su bile posjećenije od Platonove akademije, kao što su i fudbalske utakmice posjećenije od biblioteka i pozorišta.
“Čitaju se samo gluposti” – vape dežurni moralizatori i oličenja Čitača-po-sebi, (koji sigurno ne pročitaju više od tri ili pet knjiga godišnje, a najčešće ni te tri ili pet). Međutim, koliko zapravo morate biti površni i bezvezni da od te silne vojske munjenih, zbunjenih i zombiranih pripadnika ljudske rase očekujete da čitaju Valmiki Munija, Konfucija, Kanta ili starog lenjinistu Badjua, nauštrb tih raznih mlatitelja prazne slame?
Površno je, jeftino i priglupo očekivati od Čovjeka da bude nešto što nije; možda Neki novi čovjek koji treba doći, o kome je pričao Dostojevski ili Nad-čovjek, koga je Niče prepisao od Dostojevskog, da bi imao koga čekati i komu se nadati u svojim bolnim samoćama. Međutim, adođoše obojica, kako možemo vidjeti. Štaviše.
Oni koji od malog egoističnog miša zvanog Čovjek očekuju da bude polubog i vječita ga pljuju kako je glup, malan i ružan zapravo očekuju od trave da bude plava i od neba da bude zeleno – doslovno – iluzionisti koji ne mogu ni na tren više sakriti kako misle da su posebni ili stručno rečeno preseranti (preserant: onaj koji se preserava, prim.aut.) ili kako kaže stara češko-paragvajska poslovica Čovjek je biće s nogama do zemlje.
…
Šta znači Čita se – da bi mogli odgovoriti na pitanje Da li se čita ili se ne čita? S čim ili s kim bi se uporedilo da bi se dobila prava mjera stvari? Kada se čitalo? I ko bi bio kompetentan odgovoriti na to pitanje?
…
Kada su art filmovi ili filmovi B produkcije bili gledani poput Ramba, Terminatora ili sličnih – kako bi ih nazvao – crtaća za odrasle? Nikada. Kada će Liv Ulmann imati status Švarcenegera? Nikada.
Ipak, mnogo ljudi iskreno voli Liv Ulmann.
Iako se neće desiti da se za dan proda četrdeset Država ili Fedona od Platona, četrdeset Genealogija morala ili Kritike moći rasuđivanja, četrdeset Majtora i margarita ili Zlih duha – velike knjige se i dalje prodaju i čitaju.
Ma koliko se svijet sve brže prilagođava skorojevićima (oduvijek je skorojevićki, sada se samo rapidno širi taj šareni okean), ma koliko kapitalizam brutalno razarao suštinu bića i svaku uzvišenu vrijednost – ipak ima još mnogo onih koji tragaju za sobom, za znanjem, za ljepotom i ljubavlju, unatoč svim usprkosima moralnih vertikala.
Spokoj čitanja transcendentalna je kategorija koju su mnogi doživjeli i koju stalno iznova traže. Transcendirati okove materije i stvarnosti vječna je čežnja živog bića.