“Gradnja auto-puta Prijedor – Banjaluka teče planiranom dinamikom i do sada je iz pravca Prijedora urađeno šest kilometara auto-puta, o čemu sam razgovarao sa predstavnicima kineske firme “SDHS-CSI BH” . Istovremeno je završena studija izvodljivosti za dionicu auto-puta Prijedor – Novi Grad i brzu cestu Prijedor – Kozarska Dubica”, naveo je Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora nakon sastanka sa predstavnicima kineske firme koja gradi ovaj autoput.
Inače, ovaj projekat vrijedan oko 297 miliona eura, već punih pet godina je na meti kritika i pod lupom stručne javnosti.
Zamjerka je više – od nikada javno objavljenih detalja dogovorenog posla s kineskim investitorima, zna se samo da Ugovor o koncesiji predviđena da Republika Srpska 30 godina plaća godišnju naknadu za raspoloživost autoputa u iznosu od 32,5 miliona eura.
Zapravo, Transparency International u Bosni i Hercegovini podnio je prošlog mjeseca i treću tužbu protiv Ministarstva saobraćaja i veza RS jer ova institucija i nakon dva izgubljena sudska spora odbija da objavi Ugovor o koncesiji za gradnju autoputa Banjaluka-Prijedor sa kompanijom “SDHS-CSI BH“.
Iz ove organizacije napominju da, uprkos prvoj presudi Okružnog suda u Banjaluci u kojoj se jasno stavlja do znanja da javnost ima pravo znati pod kojim je finansijskim uslovima dogovoren ovaj projekat, te drugoj presudi u korist TI BiH u kojoj sud opominje Ministarstvo da je „dužno da štiti i povjerenje građana u način upravljanja i trošenja javnih sredstava koja se prikupljaju od gađana“, vlast i dalje odbija objaviti uslove pod kojim je dogovoren jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata.
Na sve navedeno, čak je i kineski investitor pristao da se objavi dio ugovora sa određenim izuzecima, ali Ministarstvo ponovo odbija postupiti po odlukama suda i uporno krije detalje ugovora koji je 2018. godine zaključen sa kineskom kompanijom Shandong Hi-Speed International (SDHS).
Ono što je dospjelo u javnost vezano za ovaj autoput jeste da će uključenje na autoput biti u Kuljanima u Banjaluci, a da je završetak dionice sjeverno od Prijedora.
Predviđena je gradnja 23 nadvožnjaka, 10 podvožnjaka, devet mostova, sedam vijadukta, jednog prolaza za životinje, jednog obostranog odmarališta. Naplatne kućice biće na tri lokacije, neposredno nakon petlje Kuljani, zatim na čvoru u Omarskoj i na čvoru Prijedor. U okviru čvora Omarska predviđen je prostor za izgradnju Baze za održavanje autoputa.
Investitor je kineska firma preko preduzeća SDHS-CSI BH koje je osnovala u Banjaluci.
Sve ovo je bilo navedeno u Nacrtu studije uticaja na životnu sredinu izgradnje autoputa Banja Luka – Prijedor, koja je u maju prošle godine stavljena na javni uvid.
EKONOMSKA NE(ISPLATIVOST)
Ekonomista Zoran Pavlović je ovu investiciju u više navrta komentarisao za BUKU, navodeći da da je ovdje mnogo tačaka pogrešno, počev od procjene frekvencije prolaznosti vozila. Jasno je, kaže, da nema opravdanosti za gradnju skupog autoputa, jer i sadašnji put koristi uglavnom lokalno stanovništvo, koje teško da će se odlučiti na plaćanje putarine. Druga sporna činjenica je da se ne može govoriti o koncesiji ako postoji obaveza domaćeg partnera, odnosno Budžeta RS.
„Jedna je varijanta da autoput gradi Republika Srpska, tada je ona vlasnik autoputa, naplaćuje putarinu i to je javno dobro. Druga opcija je koncesija i tada date investitoru pravo da koristi prirodno dobro, izgradi autoput, potroši svoj novac, zaradi na tom autoputu, naplaćuje putarinu itd. Sve što je između toga je javno-privatno partnerstvo. To kaže ekonomija, a naši političari i stručnjaci to mogu da zovu kako god hoće. Oni su rekli da su dobili mišljenje Pravobranilaštva RS da je to koncesija, ali ne može biti koncesija ako postoji obaveza domaćeg partnera da nadoknadi nedostajuća sredstva koja su potrebna za otplatu tog aranžmana koji će investitor napraviti. Tako da je ovaj aranžman, ne samo nepotreban, već i štetan za Republiku Srpsku“, jasan je Pavlović.