Odgovore na ova i druga pitanja potražili
smo u Udruženju veleprometnika lijekovima i medicinskim
sredstvima BiH, kao poveznice u lancu snabdijevanja lijekovima između
proizvođača i pacijenata. Sa 20 članica, ovo Udruženje odgovorno je za više od
80% uvoza i distribucije lijekova u
našoj državi.
„Nestašica
lijekova je neizbježan scenarij koji se trenutno dešava i koji će u narednom
periodu sigurno biti izazov za pacijente, zdravstveni sistem i sve sudionike u
lancu snabdijevanja“, objašnjava
predsjednik UVLMS Faruk Hadžić.
S evropske konferencije distributera održane
u novembru 2023 u Briselu objavljeno je da trenutno u EU evidentirana nestašica
preko 15.000 zaštićenih naziva lijekova, dok se mnogi antibiotici već nalaze na
listi nestašica u više od 20 zemalja EU. Kakva je situacija u BiH? „U 2023. godini, Agencija za lijekove i
medicinska sredstva BiH evidentirala je 171 nestašicu, prijavljenu od 24
nosioca odobrenja. Međutim, prema informacijama s tržišta, broj nestašica je
znatno veći. Ovaj trend ukazuje na potrebu za ažuriranje regulative i
poboljšanje praćenja stanja na tržištu“ ističe Hadžić.
Da li je moguće prevenirati nestašice lijekova?
„Europska
agencija za lijekove (EMA) objavila je popis ključnih lijekova kao početnu
smjernicu u osiguravanju dostupnosti lijekova. Većina zemalja EU već je
uspostavila ili pokrenula programe robnih rezervi kao konkretan odgovor na
izazove snabdijevanja lijekovima. Važnost robnih rezervi posebno je naglašena u
vrijeme pandemije COVID-19, gdje smo imali više sreće nego mudrosti u očuvanju
stabilnost zdravstvenog sistema, koji nužno zavisi od pravovremene dostupnosti
lijekova. Imajući u vidu globalne izazove pitanje je dana kada će robne rezerve
lijekova biti od životne važnosti za stanovnike BiH. Robne rezerve lijekova i
medicinskih sredstava moraju biti prioritet na svim nivoima vlasti, kako bi se
osigurala dostupnost lijekova“ ističe
Hadžić.
On naglašava da iako globalni lanac
snabdijevanja nije podložan direktnom utjecaju, postoji mogućnost poboljšanja
prioriteta isporuke lijekova u BiH: „Trenutnu
percepciju tržišta lijekova u BiH karakterizira administrativna kompleksnost i
nedovoljna atraktivnost s aspekta potrošnje i cijena.“
Veleprometnici
ne utiču na cijenu lijekova
Iako različiti za sve učesnike u lancu
snabdijevanja, izazovi u poslovanju se direktno reflektuju sa proizvođača na
veleprometnike, zatim na apoteke ili bolnice i na kraju na pacijenta. „Nakon
COVID-19 pandemije, najveći izazov za lanac snabdijevanja predstavlja inflacija
i enorman rast svih troškova – svih ulaznih cijena, energenata, prijevoza,
kamata itd. Veliki iznos unutrašnjeg duga, globalni poremećaj u lancu
snabdijevanja i kontinuirani pritisak na sniženje cijena i gotovo nepostojeće
marže su izazovi koji se gomilaju i s kojima se veleprometnici svakodnevno
suočavaju. Distribucija lijekova u ovakvom ambijentu dugoročno nije održiva,
što duboko zabrinjava jer ugrožava kontinuitet snabdijevanja lijekovima“
objašnjava Hadžić.
Distributeri u zdravstvenoj zaštiti
predstavljaju ključne partnere u EU, s formalnim priznanjem dijela kritične infrastrukture,
čime je naglašena iznimna važnost ovog sektora u zdravstvu.
„Javnost
treba znati da veleprometnici ne utiču na veleprodajnu cijenu lijekova. Mi
uglavnom prodajemo po kupovnoj cijeni koja je određena Pravilnikom o načinu
kontrole cijena, oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova
u BiH, odnosno cijenama na listama lijekova koje se finansiraju iz sredstava
obaveznog zdravstvenog osiguranja“
objašnjava.
Hadžić ukazuje na neophodne promjene
Pravilnika usvojenog 2017. godine, koji ne prati novonastale okolnosti na
svjetskom tržištu. „Svrha Pravilnika je
da ograniči samovolju proizvođača u oblikovanju cijena, koje su u slučaju BiH
direktno vezane za klaster zemalja Hrvatska, Srbija i Slovenija. No,
Pravilnikom je definisano da maksimalna cijena lijeka sadrži maržu veleprometnika,
što ne bi trebao biti i nije slučaj u zemljama regiona. U praksi to znači da su
veleprometnici nezaštićeni i prepušteni odluci proizvođača, koji im proizvoljno
određuju procente marže, i koji sada svoje gubitke namiruju konstantnim
umanjivanjem marži. Izuzetno je važno da promjene Pravilnika naprave razliku
između proizvođačke i veleprodajne cijene i tako smanje zavisnost
veleprometnika od proizvođača,“ naglašava Hadžić
Naš sagovornik napominje da
finansijsku stabilnost dodatno narušava dug države i zdravstvenih institucija
prema veleprometnicima, koji po trenutnim procjenama iznosi oko 400 miliona KM.
Nezavisno od navedenih potraživanja, veleprometnici i dalje imaju obavezu na
vrijeme plaćati svoje dobavljače. „Poslovanje veleprometnika lijekovima i
medicinskim sredstvima trenutno je najranjivija karika u lancu snabdijevanja.
Veleprometnici osiguravaju neprekidno snabdijevanje, no nažalost, istovremeno
djeluju i kao glavni finansijeri cijelog farmaceutskog tržišta,“ zaključuje Hadžić.
U cilju postizanja rješenja i
preveniranja neželjenih scenarija, Hadžić ističe da Udruženje stoji na raspolaganju
svim relevantnim institucijama, u potpunosti svjesno svoje odgovornosti u lancu
snabdijevanja.