Pandemija COVID-19 promijenila je izgled naše društvene stvarnosti. Konkretno, u Bosni i Hercegovini, mjere zaštite su provođene u različitim dijelovima države u različito vrijeme. Čak je i policijski sad uveden u različitim područjima za različite kategorije stanovništva. U pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine artikulirane su i dijelom provedene namjere za ograničavanjem kretanja stanovništva.
U OSCE-ovoj analizi mjera iz perspektive rodne pripadnosti i raznolikosti, postavljeno je pitanje: kakav je uticaj pandemije i popratnih mjera na određene grupe žena? Ranije provedeno istraživanje (2019) o dobrobiti i sigurnosti žena u BiH, ukazalo je na alarmatan podatak o tome da je 48% žena starijih od 15 godina doživjelo neki oblik rodno zasnovanog nasilja, a u većini slučajeva počinilac je bio intimni partner ili član obitelji. Imajući to u vidu, mjere koje su promovirane jednostavnim sloganima poput “Ostanite kod kuće, ostanite sigurni”, iako su važile za stanovništvo u cjelini, nisu uzimale u obzir da dom nije sigurno mjesto za svakoga, a posebno ne za osobe izložene nasilju u porodici, koje su morale ostajati u izolaciji s nasilnikom, što ih je izlagalo nerazumnom riziku.
“Novi podaci pokazuju da je od početka pandemije COVID-19 došlo do porasta stope rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici širom svijeta jer sigurnosne, zdravstvene i finansijske brige stvaraju tenziju koja je dodatno naglašena skučenim uslovima života zbog tzv. zatvaranja (lockdown)”, ističe se u novoj OSCE-ovoj analizi, te se dodaje kako su tokom vanrednog stanja, sigurne kuće nastavile pružati podršku. Međutim, ne sve. Primjerice, sigurna kuća u Banjoj Luci je bila takav slučaj.
“Misija je primijetila da se tokom ovog perioda žene i djeca koje su ulazili u sigurnu kuću nisu morali testirati na COVID-19, što je stvaralo stalni strah da sigurna kuća ne postane izvor zaraze. Centri za socijalni rad su radili sa smanjenim kapacitetima i preusmjeravali aktivnosti na humanitarnu pomoć i podršku”, piše u spomenutoj analizi.
Vanredne mjere, rodna perspektiva
Žrtve nasilja, najčešće rodno zasnovanog i obiteljskog, prema analizi objavljenoj na N1, bile su u nizu slučajeva spriječene doći do adekvatne zaštite i zbrinjavanja u sigurne kuće. Razlog za to je usmjerenost na COVID-19 i zanemarivanje svih drugih problema, a otežavajuća okolnost su bile i restriktivne mjere nadležnih organa. Telefonske linije, online podrška te elektronska pošta Medice Zenica i drugih ženskih organizacija koje vode sigurne kuće u BiH, prema tvrdnjama Sabihe Husić, ukazale su na to da je bio povećan broj poziva uslijed nasilja u obitelji, a što je posebno primjetno krajem marta, tokom aprila mjeseca. A taj trend se nastavio u maju i junu.
“Prijem u sigurne kuće FBIH (Fondacija lokalne demokratije – Sarajevo; Žene sa Une – Bihać; Viva Žene – Tuzla; Žena BiH – Mostar; Medica – Zenica) pokazuje da je u aprilu svega jedna osoba primljena u sigurnu kuću. A pozivi na SOS telefone rapidno su porasli u mjesecu aprilu, u jeku pandemije”, ističe se u analizi objavljenoj na N1.
U OSCE-ovoj analizi i istraživanju pandemije iz perspektive ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, primjećuje se da se rodno zasnovano nasilje povećalo tokom pandemije, a da su vanredne mjere donesene bez savjetovanja sa stručnim osobama iz sigurnih kuća ili drugih ustanova socijalne zaštite. Pod pogoršanim okolnostima, ističe se u OSCE-ovom izvještaju, sigurne su kuće nastavile raditi kako bi pružile pomoć preživjelima rodno-zasnovanog nasilja. No, saradnja među institucijama u lancu pomoći, zaštite i podrške preživjelima nije postojala, jer je većina tih institucija tvrdila da je primarno usmjerena na borbu protiv pandemije.