Sve je počelo 1959. godine, kada je tadašnji američki predsjednik Dwight Eisenhower odlučio poslati hrpu američkih kulturnih ikona u Sovjetski Savez u sklopu turneje dobre volje.
Među njima je bio i potpredsjednik Pepsija, Donald Kendall, koji je imao briljantnu ideju: zašto ne upoznati Sovjete sa slatkim okusom kapitalizma dajući im nekoliko besplatnih uzoraka Pepsija?
Uspio je od sovjetskog vođe Nikite Hruščova dobiti dopuštenje za postavljanje štanda Pepsija na izložbi u Moskvi. Ondje je Hruščovu ponudio čašu Pepsija, a sovjetskom se vođi toliko svidjela da je zatražio drugu.
Kendall je snimio fotografiju Hruščova kako pije Pepsi, što je postalo senzacija u američkim medijima. Ta je fotografija također pomogla Kendallu da osigura dogovor sa Sovjetima o prodaji Pepsija u njihovoj zemlji, prenio je Bljesak.info.
Ali postojao je problem: sovjetska rublja nije bila konvertibilna ni u jednu drugu valutu, pa Pepsi nije mogao biti plaćen u gotovini.
Umjesto toga, pristali su zamijeniti Pepsi sirup za sovjetsku votku, koju su zatim mogli prodavati u SAD-u i drugim tržištima. Ovaj je dogovor neko vrijeme dobro funkcionirao za obje strane, sve dok popularnost Pepsija u Sovjetskom Savezu nije toliko porasla da im je trebalo više sirupa nego što je votka mogla pokriti.
Tako je 1989. godine Kendall smislio još jedno rješenje: umjesto votke, Pepsi će kao plaćanje prihvatiti sovjetske ratne brodove. Da, dobro ste pročitali, ratni mornarički brodovi naoružani topovima i projektilima.
Sovjeti su ih imali višak nakon Hladnog rata i jedva su ih se željeli riješiti i modernizirati svoju flotu. Tako su se dogovorili da će zamijeniti 17 podmornica, krstaricu, fregatu i razarač za 3 milijarde dolara vrijedan Pepsi sirup. Usput, to je dovoljno sirupa da se napravi 20 milijardi limenki Pepsija.
Šesta najveća mornarica
Ugovor su potpisali Kendall i sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov, a njime je Pepsi postao vlasnik šeste najveće mornarice na svijetu u to vrijeme. Veći od onih u Francuskoj, Britaniji ili Kini.
Zamislite samo to. Naravno, Pepsi nije baš želio zadržati te brodove. Brzo su ih prodali jednoj švedskoj firmi koja ih je dala u metalni otpad. Ali nakratko u historiji, Pepsi je imao dovoljno vatrene moći da započne rat bezalkoholnim pićem sa svakim ko se usudio izazvati ih. Srećom, nisu.