Kantonalni sud u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudije Adise Zahiragić, kao predsjednice vijeća, te Indire Jahić i Rozite Šimić, kao članova vijeća, donio je Presudu, broj: 65 0 K 665895 20 Kž 3, kojom se odbija kao neosnovana žalba kantonalnog tužitelja iz Sarajeva, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 665895 18 K od 10. 06. 2020. godine.
Naime, dana 10. 06. 2020. godine, prvostepeni Općinski sud u Sarajevu, donio je i javno objavio Presudu, kojom se optuženi Josip Šimić-Đinđić, a na osnovu člana 299. točka c). ZKP-a F BiH, oslobađa od svih optužbi da je:
„pod tačkom 1. počinio krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, pod tačkom 2. krivično djelo Lažno predstavljanje iz člana 369. stav 1. KZ F BiH, pod tačkom 3. produženo krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, pod tačkom 4. krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, pod tačkama 5., 6. i 7. produženo krivično djelo Prijevare iz člana 294. stav 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH“.
Pred Općinskim i Kantonalnim sudom u Sarajevu Josipa Šimića-Đinđića zastupao je i branio sarajevski odvjetnik Ifet Feraget.
Time je Kantonalni sud u Sarajevu u svojoj presudi pravomoćno potvrdio da su vjerodostojni transkripti o nezakonitom prisluškivanju glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić i tadašnjeg zamjenika predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) Ružice Јukić.
Iz presude Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 665895 18 K od 10. 06. 2020. godine, sud zaključuje da je Josipu Šimiću-Đinđiću akt SIPA-e predao uposlenik SIPA-e po imenu Šaja – Vahidin Šahinpašić, a koji stav zauzima i krivično vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu.
Kantonalni sud u Sarajevu prihvaća zaključak prvostepenog suda, kad pravilno navodi, i zaključuje, da: „Optuženi Šimić nije sporio da je navedeni akt predao Tužilaštvu, ali je osporavao da je isti sačinio, te je tvrdio da ga je predao „na provjeru" a nakon što ga je dobio navodno od službenika SIPA-e Vahidina Šahinpašića. Navedena tvrdnja odbrane potvrđena je i iskazom svjedokinje Ružice Jukić, potpredsjednice VSTV, koja je u svom iskazu potvrdila da joj je optuženi neposredno prije svog hapšenja saopštio da je dokument koji je predmet optuženja pod tačkom I. optužnice dobio od Šaje, odnosno od Vahidina Šahinpašića. Nadalje, svjedokinja je potvrdila u svom iskazu da je autentičan sadržaj njene komunikacije koja je dostavljena u transkriptima koje je optuženi predao Tužilaštvu BiH, a koje je optuženi dobio od njemu nepoznate osobe, kao dopunu akta koji je predao Tužilaštvu BiH. Sud je sa dužnom pažnjom cijenio iskaz svjedokinje Jukić Ružice, nalazeći da njen iskaz detaljan, konzistentan i nemotiviran, te je isti kao takav u cijelosti prihvaćen kao istinit i vjerodostojan. Svjedokinja je veoma detaljno opisala svoje kontakte sa optuženim, te pojasnila zašto se sjeća komunikacije koja je sadržana u transkriptima“, zaključuje sud.
Stoga Kantonalni sud u Sarajevu zauzima isti stav, kao i Općinski sud u Sarajevu, i zaključuje: „da prema ocjeni suda izvedeni dokazi optužbe, nisu dostatni za zaključak da je optuženi Šimić sačinio lažnu javnu ispravu na način da je akt Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA-e) broj I6- 04/4-04-1-9623-2/l 5 od 28.12.2015. godine, koji je sačinjen na memorandumu te Agencije, ovjeren pečatom SIPA-e i potpisan od strane Đure Kneževića, za ravnatelja Pericu Stanića, iskoristio kao predložak za izradu lažne javne isprave, tako što je sa navedenog originalnog akta SIPA-e iskoristio memorandum, otisak pečata, ime potpisnika i svojeručni potpis Đure Kneževića, a izbrisao broj protokola, datum i ostali sadržaj akta te tako sačinio lažnu javnu ispravu unijevši neistinit sadržaj, i to oznaku „vrlo tajno', te tekst „n/r Dragan Mektić. Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine“.