Svjetska meteorološka organizacija (WMO) kaže da je njen "Atlas" najopsežniji pregled mortaliteta i ekonomskih gubitaka uslijed vremenskih, vodenih i klimatskih ekstrema koji su ikada proizvedeni.
Oni su istražili oko 11.000 katastrofa koje su se dogodile u periodu od 1979. do 2019. godine, uključujući velike katastrofe, poput suše u Etiopiji 1983., koja je bila jedini najsmrtonosniji događaj sa 300.000 smrtnih slučajeva, pa do uragana Katrina 2005. koji je bio najskuplji, s gubicima od 163,61 milijardi dolara.
Izvještaj je pokazao ubrzavajući trend, pri čemu se broj katastrofa povećao gotovo pet puta od 1970 -ih do posljednje decenije, dodajući znakove da su ekstremni vremenski događaji sve učestaliji zbog globalnog zagrijavanja
SMO pripisuje rastuću učestalost i klimatskim promjenama i poboljšanom izvještavanju o katastrofama.
Troškovi događaja su takođe porasli sa 175,4 milijarde dolara 1970 -ih na 1,38 biliona dolara 2010 -ih kada su oluje poput Harveyja, Maria i Irma probile Sjedinjene Američke Države.
"Ekonomski gubici rastu sa povećanjem izloženosti", rekao je generalni sekretar WMO-a Petteri Taalas u predgovoru.
No, iako su opasnosti postajale sve skuplje i sve češće, godišnji broj smrtnih slučajeva pao je sa više od 50.000 u 1970 -im na oko 18.000 u 2010., što ukazuje na to da se bolje planiranje isplatilo.
"Poboljšani sistemi ranog upozoravanja na više opasnosti doveli su do značajnog smanjenja smrtnosti", dodao je Taalas.
SMO se nada da će se izvještaj, koji daje detaljnu regionalnu podjelu, koristiti za pomoć vladama u razvoju politika za bolju zaštitu ljudi.
Više od 91% od 2 miliona smrtnih slučajeva dogodilo se u zemljama u razvoju, navodi se u izvještaju, napominjući da samo polovina od 193 članice WMO-a ima sisteme ranog upozoravanja s više opasnosti.
Također je rečeno da "ozbiljni nedostaci" u vremenskim opservacijama, posebno u Africi, podrivaju tačnost sistema ranog upozoravanja