Ipak, radilo se o ustoličenju mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija čije su održavanje u Cetinjskom manastiru mogle „spasiti“ samo elitne jedinice crnogorske policije i dva vojna helikoptera.
Iako je u Podgorici dosta vjernika SPC slavilo postavljenje novog mitropolita njegovom dolasku na Cetinje nije se obradovao gotovo niko. Kako objasniti nekome sa strane zbog čega su prilazi Cetinju i ulice tog grada juče ličile na Kabul? Nije jednostavno odgovoriti ali je odgovor najbliži tačnom – zbog oštrih podjela . Krivce za podjele je zato mnogo lakše identifikovati – gotovo svi političari koji su se pojavili na Cetinju i oni koji su ostali u Podgorici, ali u velikoj mjeri i sama crkva.
I sam izbor Joanikija, krajem maja, bio je obojen kontroverzom. Mediji su tada pisali da sprski predsjednik Aleksandar Vučić, koga mnogi zovu Začin C (jer u sve se meša pa i u izbore crkvenih velikodstojnika), lobira da Joanikije ne bude izabran za mitropolita jer je đak i sljedbenik njegovog prethodnika Amfilohija koji je bio žestok kritičar politike Beograda, prije svega prema Kosovu. Takođe, javna je tajna da je Vučić oštro zamjerio sveštenstvu Mitropolije što mu nijesu dozvolili da govori na sahrani Amfilohija. Ipak, Joanikije je izabran ali kritike upućene Vučiću ne mogu se čuti. Barem zasad.
Premijer vjernika i predsjednik dijela građana
Uoči samog izbora Joanikija desila se iznenadna posjeta Beogradskoj patrijaršiji u koju je došao premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić koji je tada poručio da dolazi da, kako se izrazio, da prenese volju vjernog naroda da za mitropolita bude izabran Joanikije i zatražio odlaganje potpisivanja Temeljnog ugovora između crnogorske Vlade i Srpske pravoslavne crkve za za 30. oktobar.
Krivokapić je više puta izjavljivao jeste premijer ali je i vjernik. Međutim, izjavom da će doći na Cetinje na ustoličenje Joanikije i to bez obezbjeđenja samo je potpirio vatru, nazivajući protivnike ustoličenja komitama i poručujući da mu slobodno kažu šta je to uradio protiv Crne Gore.
Predsjednik Vlade svakako ima pravo da bude vjernik, ali se često ponaša kao da je samo premijer vjernika a ne svih građana, braneći i zastupajući stavove samo jedne strane.
Isto tako i predsjednik države Milo Đukanović čovjek koji ima mnogo više političkog iskustva od Krivokapića, gorljivom retorikom ne doprinosi smirivanju već produbljivanju tenzija. Za razliku od Krivokapića koji se predomislio i nije otišao na Cetinje, Đukanović je došao i po dolasku poručio da je uvjeren kako se ustoličenje neće desiti. Kada se ipak desilo, kazao je da bi samo čovjek bez dostojanstva sebi dozvolio da na takav način helikopterskim desantom na crnogorsku prijestonicu i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir. Đukanović ima pravo na taj stav kao političar, ali bi trebalo da bude predsjednik svih građana (pa i Joanikija), a ne samo onih koji protestuju protiv SPC i ustoličenja.
Uoči ustoličenja uhapšen je Đukanovićev savjetnik za bezbjednost i bivši direktor policije Veselin Veljović koji je za grupom građana pokušao da probije kordon policije i sumnjiči se za ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti. Pojedini koji stvari posmatraju sa strane, poput profesora Dejana Jovića iz Zagreba, ocijenili su da je jučerašnje ustoličenje i hapšenje Veljovića za Đukanovića veći poraz nego onaj izborni iz avgusta prošle godine. S druge strane, pojedini crnogorski analitičari kažu da je nakon jučerašnjih dešavanja u kojima je na desetine ljudi povrijeđeno a podjele produbljene, poraženo cijelo crnogorsko društvo.
Kamo dalje rođače?
S druge strane, crkva je u cijelom procesu imala nepromijenen stav. Ustoličenje može biti samo u Cetinjskom manastiru, pa makar se do Cetinja moglo samo nebom, kakav je juče bio slučaj. I makar se umjesto mirisa tamjana grad osjećao na suzavac.
Određeni članovi Vlade su, navodno, i dan prije ustoličenja pokušavali da ubijede Joanikija da odustane od tog čina na Cetinju kako bi se spustile tenzije i spriječile eventualne žrtve do kojih bi sigurno došlo da se na intronizaciju krenulo kopnenim, ne vazdušnim putem. Joanikije međutim nije odustao od prvobitne ideje i time otvorio pitanja koje su mnogi postavljali da li je zaista toliki rizik bio vrijedan i šta mu znači da bude ustoličen pod elisom helikoptera, dimnom i pancirskom zavjesom?
Otvorena su i pitanja da li je kako tvrdi vlast spriječen državni udar ili je, kako navodi opozicija, država pala pod potpuni uticaj druge države i SPC.
Nakon svega iz pijeska vire, kako reče pjesnik, tek krunisane glave, od kojih nijedna ne shvata da kuda (kamo) dalje rođače? Čini se da će nastaviti dalje svojim putem ne poštujući drugog i drugačijeg. 'Alal im vjera.