Njegova procjena stiže nakon mjeseci odvažnih napada ukrajinskih snaga na neprijateljski teritorij prošle jeseni kako bi se uspostavio slab mostobran duboko u južnoj regiji Herson. Pod okriljem mraka, postrojbe su jurile preko rijeke kako bi nanijele štetu ruskim jedinicama i bile jedna od rijetkih svijetlih točaka otkako je ukrajinska ljetna protuofenziva završila neuspjehom, piše Financial Times.
Ukrajinski vojnici s druge strane Dnjepra trpe teške gubitke
Međutim, položaj ove jedinice na obalama Dnjepra, u blizini sela Krinki, slabi. Njihova pozicija na močvarnom terenu i u starim neprijateljskim rovovima plitki su i podložni poplavama ili ispunjeni trulim leševima ruskih boraca. Niske temperature također se teško podnose, usporavajući operacije i onemogućavajući odmor.
Ukrajinske snage ovdje trpe teške gubitke, žali se Vanja, odbijajući dati pojedinosti i pozivajući se na vojnu tajnu. Rusi su brojčano najmanje četiri ili pet puta jači.
Dio problema je logistički. Budući da Ukrajinci moraju prijeći rijeku u malim plovilima kako bi ostali neotkriveni i spretniji, nisu u mogućnosti transportirati teže i ubojitije oružje. “Sve što imamo, donijeli smo sami u rukama. Najteže oružje je neka vrsta minobacača. U vrlo rijetkim slučajevima vidio sam da je prenesen teški mitraljez”, kaže Vanja.
Konačni cilj je svakim danom sve dalji
Konačni cilj bio je stvoriti položaj s kojeg bi ukrajinska vojska mogla započeti nove napade dublje na teritorij pod kontrolom Rusije. To je iz dana u dan sve manje vjerojatno, smatra Vanja. Posljednjih tjedana ruski vojni blogeri i zapadni analitičari ističu da su ruske snage ponovno zauzele neke položaje na istočnoj obali.
Na pitanje može li Ukrajina dugoročno zadržati svoju bazu, Vanja je bio otvoren: “Naravno da ne može. Činjenica je da marinski korpus nije bio u stanju održati tempo ofenzive i zasigurno je davno izgubio inicijativu.”
Vanja očekuje da će se trupe vratiti na obrambene položaje na zapadnoj obali Dnjepra ili riskirati teške gubitke u svojim najjačim jedinicama.
Ključno pitanje za vrhovnog zapovjednika vojske
Ali u kojoj bi mjeri Ukrajina trebala zauzeti sigurniju obrambenu poziciju u iščekivanju teške treće godine rata više nije pitanje samo za one koji su stacionirani na rijeci Dnjepar, već za cijelu ukrajinsku vojsku i njezinog vrhovnog zapovjednika.
Kako se bliži druga godišnjica ruske invazije 24. veljače, čini se da su vojni izgledi Ukrajine sve slabiji. Odustala je od nade u brzu pobjedu i umjesto toga se sprema za dugotrajni rat. Jedan zapadni dužnosnik koji se bavi Ukrajinom vjeruje da postoje “mali izgledi za operativni proboj bilo koje strane 2024. godine”, a kamoli u sljedećih nekoliko mjeseci.
Ova stvarnost je prepoznata u Kijevu, gdje je predsjednik Volodimir Zelenski početkom prosinca izjavio da je nastupila “nova faza”. Nakon što njegove trupe nisu uspjele ponovno zauzeti velika područja na jugu kako je planirano, naredio je vojsci da izgradi nove utvrde duž ključnih segmenata bojišnice dugačke 1000 km, signalizirajući pomak s ofenzivnog na obrambeni položaj.
“Strategija aktivne obrane”
Zapadni dužnosnik kaže da bi strategija “aktivne obrane” – držanje obrambenih linija, ali traženje slabih točaka koje bi se mogle iskoristiti u kombinaciji s dalekometnim zračnim udarima – omogućila Ukrajini da “izgradi svoje snage” tijekom godine i pripremi se za 2025. godinu, kada bi protuofenziva imala bolje šanse.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ali nekoliko čimbenika vjerojatno će odrediti sudbinu Ukrajine. Glavni među njima je neizvjesnost oko zapadne vojne pomoći, uključujući streljivo, što je gorući ukrajinski problem. Postoje otvorena pitanja o odlučnosti Zapada i tome može li i hoće li nastaviti podržavati Ukrajinu u njezinoj borbi – i, ako hoće, u kojoj mjeri.
Najveću zabrinutost izaziva Washington. Bijela kuća je 27. prosinca objavila konačno reduciranje količine oružja i vojne opreme za Ukrajinu. Iako europske nacije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku, pružaju određenu financijsku potporu, SAD je najveći ukrajinski dobavljač vojne pomoći. Ali desničarski republikanci u američkom Kongresu zadržavaju desetke milijardi dolara budućih vojnih sredstava za Kijev. Sve dok Kongres to ne odobri, više neće biti potpore.
“Dosegli smo prijelomnu točku”
Fiona Hill, najistaknutija stručnjakinja za Rusiju, koja je radila kao savjetnica za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući, rekla je za Politico u prosincu da je Ukrajina do sada uspijevala u ratu “zbog goleme vojne potpore europskih saveznika i drugih partnera”.
“Dakle, u tom pogledu, sada smo dosegli prijelomnu točku, hoće li Ukrajina nastaviti pobjeđivati u smislu da ima dovoljnu borbenu moć da odbije Rusiju ili će zapravo početi gubiti jer nema opremu, teško oružje i streljivo. Ta će vanjska podrška biti odlučujuća.”
Čak i ako Bijela kuća postigne dogovor s Kongresom o proširenju pomoći Ukrajini, čini se malo vjerojatnim da će moći ponuditi iskorak u sposobnostima i tehnologijama koji bi Ukrajini omogućili da ponovno stekne prednost ove godine.
Upitan kada će prestanak američke pomoći Ukrajini početi utjecati na bojno polje, drugi zapadni dužnosnik koji radi na ukrajinskoj politici kaže: “Uvjereni smo da Ukrajinci imaju ono što im je potrebno kako bi zadržali svoje položaje.”
Što je tražio Zelenski?
Tijekom svog posjeta Washingtonu u prosincu, Zelenski je ukazivao na hitnost, moleći republikance u Kongresu da bez odgode odobre 60 milijardi dolara vojne pomoći njegovoj zemlji.
Protuzračna obrana od posebne je važnosti, rekao je Zelenski, kako bi se zaštitila ključna infrastruktura Ukrajine. Ta je potreba bila očita početkom siječnja, kada se gotovo četiri milijuna stanovnika Kijeva probudilo uz grmljavinu eksplozija ruskih jurišnih dronova, kao i balističkih i krstarećih projektila.
Svi znakovi upućuju na to da nas čeka još mnogo toga. Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, upozorio je u studenom da je Rusija spremila projektile za zimu i da ih planira lansirati u velikim valovima tijekom sljedećih tjedana u pokušaju da baci Ukrajinu u mrak.
Ovo tmurno predviđanje stiže u trenutku kada rat Kremlja protiv susjeda ulazi u treću godinu, a 12 mjeseci nakon što se činilo da Ukrajina ima prednost u borbi. To je značajan kontrast u odnosu na Zelenskijev posjet glavnom gradu SAD-a početkom 2023. godine, kada je dobio ovacije američkih zastupnika dok im je govorio da mogu ubrzati ukrajinsku pobjedu.
Činilo se da Ukrajina ima prednost na bojnom polju nakon što su protuofenzive u istočnom Harkivu i južnom Hersonu rezultirale oslobađanjem velikih dijelova teritorija od ruskih snaga, budući da su istisnute iz Kijeva i Černihiva u proljeće 2022.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ukrajinci vjerovali u pobjedu, ali…
Sveobuhvatno napredovanje dalo je trupama veliki moralni poticaj, a umornom ukrajinskom društvu uvjerenje da bi rat mogao završiti pobjedom. “U to vrijeme zemlja je živjela s osjećajem da su jedino vremenske prilike spriječile kraj rata”, napisao je nedavno ukrajinski novinar Pavlo Kazarin za nezavisnu novinsku kuću Ukrajinska istina.
Rusija se u međuvremenu teturala na rubu poraza. Kada je pokrenula ofenzivu u siječnju 2023. godine, Ukrajinci su zadržali njene snage. Na kraju je postigla ograničen uspjeh u istočnom gradu Bahmutu, gdje je primijenila taktiku spaljene zemlje. Ali bila je to Pirova pobjeda u kojoj su poginuli deseci tisuća njenih prekaljenih boraca i potrošene ogromne količine topničkog streljiva.
Ali u mjesecima koji su uslijedili, ukrajinska protuofenziva nije ispunila svoje uzvišene ciljeve, uključujući ponovno zauzimanje teritorija pod kontrolom Rusije i prekid kopnene poveznice s Krimom. Tisuće ukrajinskih vojnika su ubijene ili ranjene, a stotine borbenih vozila i oružja koje je isporučio Zapad su uništene. Kao rezultat toga, ukrajinski duh je opao, a ankete pokazuju da jedinstvo bez presedana prikazano na početku rata može biti narušeno.
Što je još važnije, zemlja se sada suočava s izazovom mobilizacije.
Problem mobilizacije
Vojni zapovjednici zatražili su od Zelenskog da regrutira više od 500.000 novih vojnika, što je brojka koja ukazuje na zapanjujuće gubitke Ukrajine i činjenicu da su se mnoge trupe borile gotovo dvije godine bez odmora. Ali predsjednik je rekao da mora čuti još argumenata kako bi podržao ovaj potez, a brine ga i donošenje tako nepopularne odluke dok njegova vlastita popularnost pada.
Reflektirajući rastući strah među običnim Ukrajincima da ishod rata možda neće ići u njihovu korist, Kazarin je rekao: “U ovu zimu ulazimo s očito manjom rezervom psihološke otpornosti i s očito većim kolektivnim umorom.”
Zabrinutost nacije nije posve neutemeljena. Trenutno su ruske snage u ofenzivi. Ruska vojska pokušava okružiti strateški industrijski grad Avdijivku, gdje se ukrajinske trupe jedva drže. U prosincu 2023. Rusi su zauzeli i ono što je ostalo od uništenog grada Marinke, 40 km sjeveroistočno.
Glavni saveznici Kijeva podržavaju obrambeni stav
Međutim, Kirilo Budanov, šef ukrajinskog vojno-obavještajnog odjela, tvrdi da ruski napadi do sada nisu uspjeli postići nikakav napredak. “Njihov posljednji jadan pokušaj je trajao dva mjeseca”, kaže iz svog ureda u Kijevu: “Nema rezultata.”
Ali upravo su ruski uspjesi na bojnom polju natjerali Ukrajinu da zauzme obrambeniji stav – strategiju koju podržavaju glavni saveznici Kijeva.
Estonsko ministarstvo obrane objavilo je izvješće u prosincu u kojem se kaže da bi Ukrajina trebala prijeći na “stratešku obranu” kako bi sebi i saveznicima dala vremena za izgradnju industrijske baze, obučavanje rezervi, povećanje brojnosti ljudstva i proizvodnih kapaciteta topništva za nastavak ofenzivne kampanje u 2025.
To je u skladu sa strategijom u koju Washington pokušava uvjeriti Ukrajinu. Amerikanci se također zalažu za konzervativniji pristup. Umjesto kopnenih ofenziva, fokus bi bio na držanju teritorija, učvršćivanju položaja i jačanju zaliha i snaga tijekom sljedećih mjeseci.
Ciljevi ostaju isti, ali…
Oleksandr Sirski, ukrajinski zapovjednik zadužen za kopnene snage, sugerirao je ovaj tjedan da strategija ne znači drastičnu promjenu: “Naši ciljevi ostaju nepromijenjeni: zadržati naše pozicije istodobno iscrpljujući neprijatelja nanošenjem maksimalnih gubitaka.”
Ima i drugih u Kijevu koji su zabrinuti da bi oslanjanje samo na obrambenu strategiju bilo štetno za ratne napore Ukrajine. Fokusiranje na obranu bez ofenzivne komponente bila bi pogreška povijesnih razmjera, upozorava Andrij Zagorodnjuk, bivši ministar obrane Ukrajine.
“Bez toga, Putin će širom svijeta slati poruku da Ukrajina ne može pobijediti. To mu samo daje inicijativu. Iz tog razloga, neophodno je napadati”, dodaje Zagorodnjuk.
Šef vojne obavještajne službe Budanov slaže se da je važno da Ukrajina nastavi vršiti pritisak na ruske snage, posebno na Krimu kroz svoju zračnu kampanju, napade bespilotnim letjelicama s mora i tajne operacije. “Naše su jedinice stalno ulazile na Krim prošle godine”, kaže Budanov, obećavajući da će poslati više komandosa na poluotok kako bi ometali rusku logistiku.
Ukrajinci ipak imaju nekoliko razloga za optimizam
Postoje neki razlozi da ukrajinske snage ostanu optimistične. Otkako je ruska vojska pokrenula svoju ofenzivu oko Avdijivke u listopadu, američke obavještajne službe procjenjuju da je imala više od 13.000 ljudskih gubitaka i ostala bez više od 220 borbenih vozila, što je ekvivalent šest operativnih bojni.
Budanov kaže da su te brojke značajno porasle posljednjih tjedana, ali nije mogao dati točne podatke. Međutim, prvi zapadni dužnosnik uključen u ukrajinsku politiku sugerira da je u studenom 2023. Rusija svaki dan imala prosječno 1000 mrtvih i ozlijeđenih. Ukrajina je, dodaje dužnosnik, bila u snažnom obrambenom položaju oko industrijskog grada u kojem se nalazi velika koksara koja je nekoć pokretala metalurške tvornice u regiji.
Još jedan razlog da se Ukrajina usredotoči na jačanje obrane, sugeriraju ukrajinski sigurnosni dužnosnici, jest to što Rusija možda planira ofenzivu velikih razmjera već tijekom ljeta.
Cilj ofenzive bio bi zauzeti ostatak četiri regije – Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižja – za koje je Putin tvrdio da ih je anektirao u rujnu 2022. Osim toga, kažu dužnosnici, još jedan pokušaj proboja prema Harkivu ili čak Kijevu nije isključen.
Putinov cilj nije se promijenio
Nedavno deklasificirana procjena američke obavještajne službe koju je Financial Times pregledao u prosincu također napominje da Putinov konačni cilj u Ukrajini – osvajanje zemlje i pokoravanja njenog naroda – ostaje nepromijenjen.
To objašnjava zašto Rusija nastavlja svoje ofenzivne operacije u istočnoj Ukrajini na više smjerova, posebno oko Avdijivke, ali i prema Limanu i Kupjansku na sjeveroistoku, navodi se u dokumentu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Rusija je posljednjih mjeseci osnažena isporukama topničkih granata i raketa iz Sjeverne Koreje i povećanom proizvodnjom oružja i streljiva uz pomoć kineskih čipova za proizvodnju strojeva. To je Rusiju dovelo u bolju poziciju nego što je bila nakon što je oslabljena u bitci kod Bahmuta 2023. godine.
Hoće li Rusi biti uspješni, drugo je pitanje. Budanov nije uvjeren da njegovi neprijatelji mogu proizvesti onoliko granata i trupa koliko gube, čak i uz potporu Sjeverne Koreje. Povrh toga, Ukrajinci su se pokazali vještima u obrani svog teritorija.
“Jasno je da je objema stranama izazov angažirati, obučavati i održavati svoje oružane snage. Nijedna strana nije u stanju stvoriti i iskoristiti brojčanu premoć”, kaže Mikola Bjeljeskov, znanstveni suradnik na ukrajinskom Nacionalnom institutu za strateške studije.
Zastoj bi koristio Putinu
Ali prvo se obje strane moraju suočiti s brutalnom zimom. Iako će temperature ispod ništice nedvojbeno utjecati na rusku vojnu logistiku i operacije, neće ih u potpunosti zaustaviti, kaže bivši ukrajinski ministar obrane Zagorodnjuk.
Biti spreman snažno braniti svoj teritorij možda bi bio pametniji potez. Uostalom, upozorava Zagorodnjuk: “Rusija će uvijek pokušavati napasti zimi.” Ali vojni zastoj može koristiti Moskvi, smatraju američke obavještajne službe. Putin računa da će zastoj iscrpiti podršku Zapada Ukrajini i na kraju dati prednost Kremlju.
Spomenuti zapadni dužnosnik kaže: “Vjerojatno se može zaključiti da ukrajinski sustav u potpunosti ovisi o kontinuiranoj vojnoj pomoći sa Zapada.”
Index.hr