U novom izdanju BUKA podcasta porazgovarali smo s Ivanom Zidarevićem, aktivistom za ljudska prava, kolumnistom Autografa, jednim od osnivača i predsjednikom Europske civilne inicijative Zagreb, članom Stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnog plana razvoja javne uprave i prvim Srbinom u Hrvatskoj koji je domovnicu stekao na osnovu životnog partnerstva.
Razgovor je sniman za vrijeme komemoracije porodici Zec na Sljemenu, pa smo se sa Zidarevićem dotakli odnosa prema prošlosti, mjestima pijeteta i tome koliko aktivisti i aktivistkinje koje se bave ovim temama mogu doprinijeti pomirenju u polarizovanim i pomalo bipolarnim društvima u kojima živimo.
„Trideset godina od početka rata mi smo i dalje u istim pozicijama, samo nismo u ratnom stanju. Jako je važno o tome govoriti, posebno ljudi koji se bave ljudskim pravima.“- kaže Zidarević.
Sinoć je HRT 3 u 23:30 prvi put emitovao film Srbenka, reditelja Nebojše Slijepčevića. Zidarević se prisjetio trenutka kada je on prvi put pogledao film, na pretpremijeri u Srbu, na antifašističkom kampu.
„Srb je zanimljivo mjesto jer imate jedan kafić koji ima predznak 'srpski' i cio dan se čula pjesma Vesne Zmijanac 'Idem preko zemlje Srbije', a 5 metara dalje je jedina radnja koja ima predznak 'hrvatska' i nije nama koji smo došli prodavala namirnice. Na predstavljanju filma, Tatjana, glavna protagonistica je zaplakala, govoreći kako je u svojoj školi bila šikanirana jer je Srpkinja i kako je bezuspješno tražila pomoć od nastavnika. Nakon toga sam ispričao da sam i ja sve to doživljavao te '97 godine, kao Srbin u Srbiji koji je gay.“- prisjeća se Zidarević.
„Izgubili smo poentu i raslojili se na različite nivoe, od svjetonazorskih, do ekonomskih.“- govori, prisjećajući se trenutka u kojem se javnost raspravlja je l' se kaže Banija ili Banovina, dok je naselje bilo srušeno nakon potresa i ljudi su bili bez domova.
Budući da još uvijek traje globalna kampanja 16 dana aktivizma, govorili smo i o tome kako su mediji izvještavali o nekoliko ubistava žena na našem prostoru od strane njihovih partnera koja su se desila u posljednje vrijeme i kako je to uopšte moguće danas, ali i o tome kako mediji interpretiraju zahtjeve i potrebe LGBTIQ osoba i ponekad stvaraju iskrivljenu sliku svega.
Prije nekoliko dana Feministički kolektiv fAKTIV je upozorio da određene bolnice u Hrvatskoj ne vrše abortuse zbog prigovora savjesti, pa smo se dotakli i reproduktivnih prava i seksualnog obrazovanja u školama i kurikuluma.
Zidarević je u nekoliko navrata mijenjao zakone RH, a jedan od njih je bio i da strani državljani mogu darovati krv. Međutim, u Hrvatskoj gay muškarci i dalje ne mogu da daruju krv, jer su prema procjenama zdravstvenog sistema rizična skupina, što je krajnje diskriminatorno.
Na pitanje da li je osim ove, u Hrvatskoj doživljavao ikakve druge oblike diskriminacije, Zidarević ističe da nije, ali i da je on privilegovan jer živi u Zagrebu i okružen je divnim ljudima, no 70 kilometara od Zagreba je situacija mnogo drugačija po pitanju socio-ekonomskih mogućnosti i pitanja prava i sloboda, te da sve glasove koji su na bilo koji način diskriminisani i obespravljeni, moramo čuti.
Govoreći o novoj lokalnoj vlasti u Zagrebu, naš sagovornik ističe da je još uvijek prerano izlaziti s bilo kakvim ocjenama, budući da je prethodnih 20 godina na vlasti bila jedna druga politička opcija. Ono na čemu bi trebalo da poradi politička platforma Možemo! jeste bolja komunikacija i prezentacija svega urađenog i neka se gradonačelnik smije i bude optimističan, a ne izlazi samo s brojkama koje građanstvo ne razumije, poručuje Zidarević.
Otkrio nam je i kako je izgledalo prvo istospolno vjenčanje u Hrvatskoj.
Razgovor poslušajte ispod u našem audio podcastu