Ti znaš da sam navijao za “kockice”
jer te volim na dvadeset pet polja
u crveno bjelom izdanju.
I znaš da mrzim monarhiste
što u odjeci sveštenika
igraju šah sa ćoravim lauferima
na drvenim konjima,
jer niko ne može slomiti kućicu od vrba
koja je čuvala Neretvu u pohodu do mora
kada mi nismo bili tu
da dišemo sjeverac
predbožićnih noći.
Ja sam sreći iskrčio put
kroz draču ugušenih kamenjara
dok si jezdila vjetrom mirišljavih trava
u visoravnima ćaćinih vinograda
jutrima tvoga grada koji je nudio
Ness vaniliju,sinoćnu pepeljaru i
tek raspakovani Marlboro .
Volila si me jako !
Volila si me jer sam te volio !
I nije to bila ljubav na kilometar satu
koja se dopunjava samo da ugasi žutu…
Mi nismo imali kompjuterski registrovane greške !
Mi smo plovili brzacima života
nesigurni u plivačke sposobnosti
drzeći se usnama vrelih poljubaca
od kojih niko nije potonuo ,
odlučni stići do mora
u kojemu sloboda servira doručak
u apartmanu nerazdvojnih
…tamo gdje na recepciji ne traže
lične karte
i gdje boja tvojih očiju
piše mojim imenom
a moji zubi grizu tvoje rame
sa mirisom maglovitih pekara.
Volio sam iskreno kockice
i tebe do ivice erotike !