Probudila sam se tačno na jutarnje vijesti.
„Željeznice u Japanu uputile izvinjenje zbog „neoprostivih neprijatnosti“ izazvanih putnicima zato što jedan voz nije krenuo na vrijeme, već 20 sekundi ranije.“
„Drama na Ivan Sedlu“, sarajevski i HN kanton nisu dogovorili prevoz migranata iz Sarajeva do Salakovca.
U oba slučaja bi bilo bolje da se ćuti. Ajde, malo poranio voz, niko nije ni provalio, a ko jeste, kome će javnost prije povjerovati – japanskoj željeznici ili šačici putnika.
Što se tiče efikasnosti vlasti u BiH, bolje da ne znamo za svaki njihov kiks. Što manje znamo, bolje nam je. Tako je i tim migrantima najbolje reći da bus nema zeleni karton za drugi kanton, nikako im objašnjavati šta je zapravo problem, na svu njihovu muku.
Kad čovjek ide trbuhom za kruhom, uzda se u svaki sistem da je bolji od bezvlašća. Ide tamo gdje je bolje, gdje je pristojno. Kod nas nijedan migrant ostati neće, ne može ni sto kilometara da spoji kad ga država negdje pošalje, kako li će šta drugo. Nikako, to je poruka.
Pa sad, kad pogledaš, možda je to skriveni plan naših vlasti. Mislim, već izvjesno vrijeme se na sve strane objavljuje kako smo nespremni, zatečeni, premaleni, presiromašni, preneuređeni da opslužimo migrante ako krenu preko nas. Preko nas mogu samo u pizdu materinu, a to u startu treba dati na znanje. Uostalom, šta BiH može da izgubi pokazivanjem još jednog primjera nefukncionalnih vlasti i gorućih problema, ništa! Na dnu smo ljestvice, baš nas briga, možemo te migrante ispeć i pojest, taman da Ivan-Sedlo skine malo tereta sa Gojka i komšiluka.
Jer kad pogledate, petak, ljude zove mediteranska klima, more već za kupanje, a i red je da se malo odmori od ovog suludog sistema. Samo što sjedne u auto, nagari onim komadićkom autoputa, op, eto ga na Ivan – Sedlu, a tamo problemi. To baš kvari raspoloženje. Ne moraju ni blokirati saobraćaj, dovoljno je da prođeš pored njih da te obuzme nelagoda, što zbog ovog, što zbog onog, nebitno. A sigurno je i migrantima neprijatno kad vide da su se usrali u ćeif ovima kojima je prijatno. Ovi što idu na more, oni nisu krivi i ne zaslužuju neprijatnosti. Ovi što su na vlasti su krivi, i ne stide se toga, saće se deset dana slikat po televizijama tim povodom, šta će im bolji. Migranti su krivi što su živi, i što su uopšte došli, i realno, nikom ovdje ne trebaju, najradije bismo ih se riješili, ali ne znamo kako, makar to bilo iz kantona u kanton.
Zato je najbolje da im skratimo muke, da se na Ivan Sedlu iz budžeta napravi privremeni ugostiteljski objekt sa dvadesetak ražnjeva, i da se migranti fino tu ispeku. Ispeku i pojedu.
Time rješavamo sve. Migrantima skratimo muke i damo šansu da nam se iskupe za uznemiravanje, putnike na magistralnom putu obradujemo prijatnom promjenom umjesto neprijatnom scenom, a vlasti neka budu prvi gosti, neka zauzmu centralne stolove, da onako reklamno bubaju pečene migretine, to će privući goste, razraditi biznis.
P.S.
Molim one sklone bukvalnom shvatanju da pročitaju „Skromni prijedlog“ Džonatana Svifta.
Na slici je slika jela, a ne prava ruka. Ako ste se zgrozili, neka ste, šta fali.