Je li Prvi maj ono kad se okrene prase, tele ili drugi leš na vatrici i polagano pecka dok ne izgubi na masi, porumeni, a onda ga proguta radnička klasa?
A tko je progutao bunt radničke klase?
Radnička klasa u zemljama Balkana je pasivnija od krmeta koje se koprca prije nego završi na ražnju. Ono se koprca i cvili do zadnjeg atoma snage.
Radnička klasa se ne koprca. Dobro joj je.
Smirila se neradnim danom. Zašto neradni dan žrtvovati za tamo neke prosvjede za prava radnika. Za tri osmice.
Baš su neki čudaci oni u Parizu i Berlinu što se tuku svake godine s policijom. Mora da su prava radnika u Parizu gora nego kod nas.
Jadni oni.
Tko je progutao smisao Prvog maja?
Čitajući povjest lako se može zaključiti.
Svaka vlast na svoj način.
Godine 1886. Prvi maj su progutali rafali na radnike. Pucan u vapaj. Desetine tisuća ljudi tražili su svoja prava. A maj je plivao u krvi.
Poslije toga, svaka vlast je gutala otpor radnika na svoj način.
Perfidno. Znali su oni da puška samo još veći bunt stvara.
Pa su dali opijum narodnim masama. U vidu zastava, pečenog praseta.
I porcije graha.
Još kada ti gradonačelnik ulije grašinu iz kazana, sreći nigdje kraja. A u kazanu pliva glava od praseta. I tvoja glava, samo toga nisi svjestan.
Jer ruku na srce, ničija asocijacija na Prvi maj nije ona prolivena krv za prava radnika.
Moja asocijacija su prve trešnje na Buni kada su nas iz škole vodili na izlet. Bile si crvene kao krv, bas simbolično.
Nisam radila u komunizmu, nije me zapalo. Išla sam u školu. Prava radnika su bila kažu veća.
Ali Prvi maj nije umro poslije rata.
Umirao je on desetljećima prije.
Vlasti su se dosjetile tog jebenog slobodnog dana. I uranka.
Da narod slavi, a ne prosvjeduje.
Da Prvi maj postane dekoracija dobre vlasti.
Kako su samo mudri. Jer nijedan pendrek ne može biti jači od pečenog praseta.
Omasti brk i zaboravi.
Zaboravi na desetosatno radno vrijeme. Zaboravi na minimalac na koji si prijavljen, a ostalo ispod ruke, u koverti.
Zaboravi na tlačenje bez biča.
Izgleda da će ako ovako nastavimo doći i vrijeme biča.
Zaboravi pauzu.
Zaboravi godišnji.
Zaboravi regres.
Sakrij diplomu jer samo ti stvara probleme.
Jer vele robovlasnici novog doba: “Ako ti se ne sviđa briši. Čeka kolona nezaposlenih da sjedne na tvoje mjesto.”
E tu su se debelo zajebali.
Kolone čekaju na kolodvorima.
S prtljagom za Njemačku i Irsku.
Kao što su “nepodobni” u prošlom stoljeću odlazili. Sad to nisu sporadični odlasci. Sad smo svi nepodobni u eri nepotizma.
Slile se rijeke na kolodvore. Odlazi svatko tko ima imalo pameti.
Spasiše nas gluplje. A robovlasnici novog doba se znoje.
Pa uvozimo jeftinu radnu snagu iz drugih zemalja. Na radnu dozvolu.
Zajebali smo Prvi maj.
Prodali ga zastavama i paradama tenkova.
Postao je dobra dekoracija vlasti.
Zadovoljni narod danas gricka koru od praseta.
Zajebi 1886. Nek’ je živa glava.
I mrtvo prase.
Na ražnju.