TROJICA
Vas trojicu za svetu trojicu
kao malo…na dlanu vodicu
kao oka zjenicu…
Čuvam.
U ime oca i sina i svetoga duha!
U ime kćeri…krstom dopisane nepismene
u pola ženske glave vam ove
jadnice žrtve paljenice
doprinosi…
Jedna žena razdijeljena
na vas trojicu ravnopravnih snaga
Junaci!
Neka su vam vazda podignuti barjaci
na tri stuba za jednu kuću
davno razoranu brazdu
po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira…
Nikad vam ništa ne valja!
Da ima žene i kuće bi bilo!
E vuci gorski! Šakali moji…da kuća što valja i vuci bi je imali!
Čuvam vas kao knedle u grlu
Globus histerikus!
Suvi kašalj za dno bronhija zalijepljen
za ove grudi kokošije…
Kao tihu smrt unutrašnje krvarenje
trozubca ugriz srcoliki
moja tri gospodara
kolca zabijena.
Svaki svoju zastavu raširio.
Svaki svoju teritoriju zapišao
na ovu ničiju zemlju
na ovu tuđu večeru
na ovu guju nevjeru.
Vas tri kraljevska sina
i najmlađi kraljević majčin sin
po ugledu na đeda i oca…
Tri metka tri hica
Prvo pa muško!
Da se zna ko kosi a ko vodu nosi…
E božija ti vjera!
On me najjače za srce ujeo za pupak za dojku
sa kojom se igrao.
Treći hitac nije promašio…
Moja tri za sreću!
Za Njegoša!
Andrića i Lalića!
Za snahu Anđeliju i njenu so na žive rane posijanu
i korbač svijen oko struka.
Za Džaninu suknju pred strijeljanje iglom probodenu.
Za Aniku: ,,Osevapio bi se ko bi me ubio!”
U svakoj ženi čuči đavo
/treba ga ubiti batinama ili rađanjem pa ako i to ne pomogne treba ubiti i ženu/
Vas tri zaštitnika! Osvetnika! Ratnika!
Jebali ste mi majku!
I za majku i sestru i one od tetaka i strina
I za babu i prababu…zaove i zaovice jetrve i jetrvice…
Ovo pola ženske glave za sve nas kao jednu
cijelu…/onu žensku tamo joj!/
Ne osvitala!
Jedna glava devet jezika…duga kosa kratka pamet
s kamenom je svezala!
Vas tri kao tri cvijeta
nikla iz pepela…
Čuvam ja
u temelj uzidana
Gojkovica.
Tri kamena oca
na jeziku muža
na srcu
i na pupku sina.
Tri za tri
stuba žene na kojoj počiva kuća.
Neka vam je vječna!