Nekadasnji komunista, bivši reformista, izblijedjeli socijaldemokrat, a trenutni nacionalisticki crveno crni populist je prionuo na novi projekat. Za razliku od ostalih “projekata” na čiji sami spomen se pale alarmi, kao asocijacija na strane centre moći, buđenja, proljeća, Sorosa, pare, miliona, ovdje se radi o projektu sa blagoslovom crkve i vlasti, te kao takav može biti samo dobrodošao. Dokazivanje vlastite religioznosti je odavno postao jedan od glavnih hobija naših političara.
Uvođenje vjeronauke u srednje škole. Da se ne zezamo, pravo je čuda da to već odavno nije realizovano. Vjerske zajednice na ovim prostorima obično dobijaju šta žele. Crkva je već u vrticima, osnovnim skolama, u državnim-entitetskim institucijama, koje bi trebale da predstavljaju sve, kako pripadnike drugih naroda, tako i primjerice Srbe koji nisu vjernici. Srednje skole i fakulteti su za sada jedine oaze u kojima se još uvijek izučavaju prirodne i društvene NAUKE. Nauke, kao discipline zasnovane na empirijskim dokazima, propitivanju, kritičkoj misli. Nauke koja proizilazi iz posmatranja, formulisanja hipoteza, testiranju, testiranju i opet testiranju, formulisanju teorija, i još malo testiranja i propitivanja, da bi nešto moglo da se uzme kao činjenica. Ako nešto ne ispunjava ove uslove, pa, može da 20 puta u nazivu ima riječ nauka ali to ne znači da je nauka. I pseudonauka je neka nauka, ali kakva. Izučavanje mitova i legendi će najverovatnije stati rame uz rame sociologije, filozofije, psihologije i fizike.
Kao i u osnovnoj školi, slijedi metafizička šizofrenija u davanja odgovora na iskonska pitanja, prvi čas malo evolucijske biologije, a onda drugi čas malo biblijske anatomije i priče o rebru iz kojeg nastaje žena. I što bi rekao George Carlin, i malo o zmiji koja priča. 13 godine vjeronauke, pa to je zasigurno crkveni “wet dream” i nedosanjani san. Jer 9 godina osnovne škole zasigurno nije dovoljno da se iznese svo znanje koje proizilazi iz te nauke.
Neko STEM, a neko Stari Zavjet
Dok vijesti iz obrazovanja u okruženju vrve o inovacijama u obrazovanju, forsiranju tzv. STEM oblasti (Science, Technology, Engineering, Mathematics), robotike u skolama, donacijama hiljada robota obrazovnim institucijama, programiranju, sastavljanju i sklapanju robota i treniranje naših najmlađih za 21. vijek u kojima će se vrednovati ZNANJE, vrhunac naših impotentnih ministara prosvjete i njihovih nadređenih je uvođenje još malo vjeronauke. Svojevremeno je jedan minister prosvjete na pitanje, zašto nema predmeta koji bi bio alternative vjeronauci, ako roditelji već imaju mogućnost izbora, izjavio prilično mutavu izjavu u smislu, postavlja se pitanje šta bi to moglo biti kao alternativa, nagovještavajući valjda da na svijetu gotovo da i nema odgovarajuće discipline koja bi mogla parirati vjeronauci.
Pozovimo upomoć STEM i pogledajmo šta se na svjetskim školama izučava iz ove oblasti. Prenijeću ih u njihovom izvornom obliku, dakle: Physics, actuarial science, chemistry, biology, mathematics, applied mathematics, statistics, computer science, computational science, psychology, biochemistry, robotics, computer engineering, electrical engineering, electronics, mechanical engineering, industrial engineering, information science, civil engineering, aerospace engineering, chemical engineering, astrophysics, astronomy, optics, nanotechnology, nuclear physics, mathematical biology, operations research, neurobiology, biomechanics, bioinformatics, acoustical engineering, geographic information systems, atmospheric sciences, educational/instructional technology, software engineering, and educational research.
U nadi da ćemo krenuti u pravcu STEM-a kao “Science, Technology, Engineering, Mathematics”, a ne kao “Samo Teologija, Evanđelje i Mitologija”, pozdravljam vas.