Uzalud skrivaš paperje u grudima
U meke anđele da vjerujem mi nedaš
Razboli me dobrota u ljudima
Pa im zbog tog pišem pjesme
Al’ ti to ne znaš…Ti to ne znaš…
…
Zaustaviš saobraćaj pola grada zbog onog djeda sa šeširom
Da korakom od sto puževa pređe cestu s’ mirom
Meni se trunje prospe po očima
Dok ti grmiš sa sto munja ,,luda je ona,,
Ja ljude pamtim po sitnim djelima
A ti kažeš ,,nemoj plakat’ bona,,
…
Kad smo prošli pored spomenika bijelih
Psujući kurvu majku ratu zaplaka i ti kao malo dijete
Odavno nas nema više cijelih
Neka nas na to stradanja sjete
Shvataš li sada ono trunje
Padne na sve što dotakne čovjeka
A ti grmiš nemoj plakat’ bona
Ti stvarno nisi sa ovoga svijeta
…
Suze su varljivog lica, uvijek im fali sitnica
Lako iz očiju rijeka krene
I kunem se u sve što imam i nemam
Hoću da poludim kad pođeš negdje bez mene
…
Govoriš mi ,,ti si luda,,
Lud je Onaj što nas sastavi galamdžijo jedan
I opet suze same kreću…
Šta je ovo zemljo kojom hodam
S tobom da podnesem ne mogu ni sreću
…
Od tvoga srca razboljena
Doktore da zovnem da me liječe već mi je vakat
Da me nauče da te bez suza volim i bar negdje ispratim
Da mi prokletinjo stalno ne govoriš
Nemoj bona plakat’
…
I kako da ti objasnim
Kad odeš, cijeli grad mi bogda postane
Tišina zavlada, skrate se ulice
Ništavno malo za radost ostane
Zato nemoj stalno odlaziti, preplaviće suze Vaseljenu
Nemoj da moram žaliti
Ubićeš , svega mi , voljenu ženu
…
A ti ćutiš prokletinjo i dahom miluješ moju kosu
Tek da osjetim krila bijela
I ne slutiš da u tvom pogledu vidim rosu
I stvarno ovaj put plakati nisam htjela
Al’ da kreneš polako već je vakat
Ne Zaboravi Me Mala Moja I Nemoj Bona Više Plakat ’
Scarlett