Jučer sam prisustvovala snimanju jedne popularne TV emisije. Tema ono skroz ženska i po nazivu i po ciljevima i po poruci… Sve u osnovi moderno i afirmativno. Trebalo bi da bude zabavno… I onda u jednom momentu, u toku snimanja, shvatim – da mi skoro cijelo vrijeme pričamo o muškarcima i da sugovornice, a i voditeljica idu u tom pravcu.
Izgleda da je ipak ženama jako bitno kako ko na njih reaguje, kako će ko da prokomentariše «ženski aktivizam» . Zaključila bih da «savremena» žena u 21. vijeku živi sa lancima koje je sama sebi nametnula i dok god se tih lanaca ne oslobodi uzalud joj je govoriti o jednakim šansama za sve. Djevojčice će se možda i roditi sa istim šansama kao i dječaci, ali će im rođene majke te šanse umanjiti, počesto i oduzeti, jer će im vlastitim primjerima davati model «slatkice» koja treba nekome da se svidi i ugodi da bi bila odabrana.
Tužno i pretužno… Sa druge strane odgajamo «momčine» koji će naređivati, birati, mijenjati, potrošiti, izgustirati, odbacivati,… Uzalud je nama pričati o ravnopravnosti spolova i počesto priču o ravnopravnosti izjednačavati sa «jednakosti» i govoriti kako su žene samo izgubile kad su tražile jednakost. Suština je u tome da mi ne govorimo o formalnoj jednakosti, jer jednaki nismo. Žena je žena, a muškarac je muškarac, ali smo i jedni i drugi jednako ljudi i trebamo imati ista prava i iste šanse. Uvijek i na svakom koraku. Bez spoticanja i podmetanja nogu. Nažalost, svjedok sam da se prečesto baš žene o vlastite noge sapletu i u vlastite mreže ulove, jer i kad im se da mogućnost javnog nastupa i afirmativnog obraćanja u medijima ili bilo gdje, najveća je briga kako će društvo odreagovati, šta će mahala reći, šta će muževi reći. Da li je zaboga uopće moguće biti dobra supruga i majka i biti uspješna još na nekom polju. Recimo umjetnica, sportistkinja, menadžerica, političarka, trenerica, … ili bilo šta drugo. Po «defoultu», ako si uspješna u bilo čemu, nešto mora da trpi. Trpi muž, trpe djeca, porodica… A mi pristajemo na te stereotipe. Odgovaramo na pitanja novinara koji se uporno čude kako je to moguće da u svijetu muškaraca zablista jedna zvijezda koja je žena i nije nužno pjevačica. Naravno uz dužno poštovanje i prema pjevačicama i glumicama i svim inim damama koje se trude da dobro rade ono što jako vole.
Tako, ostanem ponekad zatečena, šta žene ženi može napraviti, kako žena ženu je u stanju povrijediti, kako je žena ženi u stanju zavidjeti i nogu joj podmetnuti… Nema to puno veze ni sa jučerašnjim snimanjem, ni sa drugim jučerašnjim događanjima, … da nema to nikako puno veze sa životom. Idemo dalje…