Nije nestašica lopata što je pao snijeg, već zbog insana što lopatama uzimaju. Oni bi tim lopatama sve za sebe nagrnuli a jada boga što ostane na kašikicu davali. Da kako mogu kad se zalopataju i dušu bi ti uzeli.
Al’ ne mogu.
Život ti možda mogu uzeti, ali dušu nikada. Jer ona njima ne pripada.
Takvi nikad ništa neće ni imati sve i da sam daješ, bez da otimaju.
A ti sine imaš sve. I nema niko na ovom dunjaluku da nema ništa. Nije imanje samo u tim stvarima što ih okom vidiš. Najbogatije su stvari skrivene. I da ti sve dunjalučke stvari uzmu, ti opet si bogat. Možda nemaš u tom šlajpeku što ga nosiš, al imaš ispod njedara tu u svojoj duši. Iz nje uvijek se lijepa riječ može uputiti, sa njom se tuga može podijeliti, uz nju se svemu i svakome možeš obradovati i nasmijati. I koliko god je daješ nikada je izgubiti nećeš niti prazna može ko taj šlajpek ostati. Zato poslušaj me sine moj, ti daji. Uvijek i svakome. Jer ako ne daješ znači da nemaš šta dati. A imaš, da se nikada ne možeš nadavati.
I halali im ako ti ne uzvrate. Nije to do tebe već do njih je.
Tako se insan jedino prepoznaje i pamti.
Al’ ne mogu.
Život ti možda mogu uzeti, ali dušu nikada. Jer ona njima ne pripada.
Takvi nikad ništa neće ni imati sve i da sam daješ, bez da otimaju.
A ti sine imaš sve. I nema niko na ovom dunjaluku da nema ništa. Nije imanje samo u tim stvarima što ih okom vidiš. Najbogatije su stvari skrivene. I da ti sve dunjalučke stvari uzmu, ti opet si bogat. Možda nemaš u tom šlajpeku što ga nosiš, al imaš ispod njedara tu u svojoj duši. Iz nje uvijek se lijepa riječ može uputiti, sa njom se tuga može podijeliti, uz nju se svemu i svakome možeš obradovati i nasmijati. I koliko god je daješ nikada je izgubiti nećeš niti prazna može ko taj šlajpek ostati. Zato poslušaj me sine moj, ti daji. Uvijek i svakome. Jer ako ne daješ znači da nemaš šta dati. A imaš, da se nikada ne možeš nadavati.
I halali im ako ti ne uzvrate. Nije to do tebe već do njih je.
Tako se insan jedino prepoznaje i pamti.