Je**la te čaša! – je odgovor koji je mama dobila jučer nakon što je u Bingu u Gračanici tražila da joj zamjene čaše; greškom kupujući dva para različitih. I na kraju, stvar i nije u čaši ili tome što su ih mrzovoljno razmjenili, pa čak niti u samom Bingu, već u našem ‘je**m ti’ mentalitetu. Mama nije bila iznenađena ni da joj nisu razmjenili tu puku običnu čašu od 5KM, već s čime je bila obeshrabrena je ‘neljudskost’ security čuvara. I da stvar bude gora, ovo nije samo jedan obični, ‘ma hajd’ neka ga’ slučaj naše bosanske nekulture, već kriza identiteta, morala; ili ti našeg hronično bolesnog ili možda čak i truhlog mentaliteta.
Osim što mi mama kaže šta ima novo u Bosni, čitam danas i nove vijesti s Klix-a; ja to onako pređem samo okom, jer Klix i nema nekih posebno pametnih vijesti – ali kakvi mi, takva i štampa.
Nakon radnika Željezare, ponovo neki protesti. A čudni. Vjerujem neće ni oni potrajati duže od obećanja da će dobiti povišicu od 20KM ili možda koji dodatni mjesec radnog staža. Čitam i radnici BH Telecoma nezadovoljni; kažu Vlada FBIH priprema prodaju BH Telecoma. Vrijeme je doduše, jedini smo u regiji koji imaju svoj vlastiti Telekom, ali kod nas to i nije baš jednostavno; nema smisla da prekidamo tradiciju. Vlada većinom pusti velike javne firme u stečaj pa ih privatizuju. Tako će slično svoja ljeta završiti i Telekom. Dugo nam je i bio. Evo, i radnici Hidrogradnje traže nešto; i ja nemam ništa protiv jer oni traže svoja prava. Ali pitam se da li oni ustvari znaju šta se podrazumijeva pod ‘njihova prava’ ?
Ja sam nekako sigurna – NE. Vlada FBiH je već naučila njihovu taktiku; kaži im Fadile da će dobiti isplatu plata od prethodna 3 mjeseca i oni su uredu s tim. Neki će vjerovatno biti i penzionisani; što i oni sami traže, vjerujem penzijom ne većom od 300KM, jer njima je to dovoljno da ODUSTANU i budu lutke iz pozorišta koji su bili zanimljivi tek para dana Fadilu, možda i Bakiru, jer vjerujem onu dvojicu to i ne zanima. Dragan je zauzet ‘Herceg – Bosnom’, i pravima kojih 15% njegovih Hrvata nema. Hoće valjda i oni sami svoju zasebnu državu i predsjednika sa pola miliona stanovnika; smiješno. A Mladen – priča za sebe; dovoljno lijen da bude neutralan.
Svaki put svi prijete štrajku glađu jer su tako naučili dobijati ta neka svoja prava, a na drugoj strani se ne pitaju šta ih čeka sutra. Koliko i kako će živjeti sa tom povišicom ili minimalnom penzijom. Da li ih od sutra čeka samo par narednih dana štrajka glađu ili glad dok su živi!?
Ali to nije bitno; bitno je da nam je dobro sada, da smo dobili ono za što smo prosili, da rata ne bude i ništa više.
I ja u tome vidim problem. Problem u krizi identiteta, ili nevolji da se nešto promjeni. Snaga je u narodu, a ne u SDA, SDP, HDZ, SNSD niti ostalim. Samo što nam naš ‘je**m ti’ mentalitet security čuvara i svih ostalih ne dozvoljava da gledamo na duge staze. Vlast se ne smijenjuje preko noći, ali se smijenjuje upornošću, pa se tako i dobrobit te vlast naroda povećava; te kompletno stanje jedne nacije. Zašto nam treba da budemo ‘socijalni eksperiment’ Evropske Unije i Međunarodne Zajednice? Ali neka se igraju s nama, sami smo birali da budemo igračke. Oni sada gledaju našu predstavu, čiji su scenarij oni odavno napisali. A zašto nam to treba; je li naša volja da zaista prihvatimo da budemo nečije pocijepane i jeftine lutke iz pozorišta ili je hronično oboljenje mentaliteta koje će nas pratiti dok je vijeka?