Prije nekih 8 godina, kafa se pije, razrađuje se kladionica, prolazila i tada holandska druga na 2+ golovi. Stiže drug, kaže ubaci Trabzonspor i ovog Gvinejca da daje gol. Rekoh bježi tamo,Ne znam gdje je Trabzonspor, a prolaznost turske lige na listiću kao statistika Arsenala protiv Bayerna. Hajde stavim na listić, dade gvinejac gol. Uzeo loptu, prošao kroz odbranu kao tiket bez Lacija i u malu mrežicu.
Bjelokosi gvinejac.
Počeo rolati loptu nekad 98. u klubu čije ime ne znam izgovoriti, pa se preko treće belgijske lige našao u Turskoj. Igrao se sa protivničkim igračima kao Lisa Ann da ne kažem s čim, dribling mu bio jači nego talijanska odbrana devedesetih, a trčao brže nego Brad Pitt kad ga je Tyson uhvatio u krevetu sa ženom.
Priča se da su ga pratili skauti Reala, a neki od njih rekao da nije taj ni za klupe pa doveli neugodnog Fernanda Gaga. Da mi ga je bilo uživo vidjeti dao bih i slibu Nazaria Ronalda za koju sam na France 98 dao 250 sliba.
Razumjet ću sve Koperfildove trikove, razumjet ću kako Portugal nije primio gol od Bosne 2009., razumjet ću azijski hendikep, razumjet ću kikice Tariba Westa, pa i hrabrost da dovedeš ženu na trening Čelzija dok je igrao John Tery, ali nikako neću razumjeti kako on nije završio u nekoj od liga petice. Redovno dovođen na football manageru za par miliona.
Zaboravljen kao promašeni penal Alana Shearera. Draži od prelaza iz 2 u1. Stari majstor mahalskog driblinga. Ronaldinho za siromašne. Ibrahim Yattara.