Dirnut najnovijim desavanjima u politickom zivotu BiH/RS, zapocinjem novu temu…a danasnja tema su desavanja u manjem enitetu.
Vec po pravilu, kako samo demokratija nalaze u svom izvornom obliku, pocele su predizborne igre. Nije mi poznato da li je tacan datum izbora utvrdjen, da li ce biti objedinjeni ili ne, ali to i nije toliko bitno, pocelo je i trajace mjesecima. A ako je po jutru suditi dan, ovo garantuje spektakl.
Vrhunac politickog ludila (ne racunajuci, ne tako davno iznosenje gospodje, “Udarne igle sindikatske”), desio se, ponovo, u Narodnoj skupstini. Jalova opozicija je jos jednom jalovo pokusala i kao i godinama unazad, ostala zaglavljena u jalovom glibu. Mislim, mnogo je tu “jalovog”, zaista mnogo. Ali sam tok i desavanja su kriminal za sebe, i od strane pozicije i opozicije. Voljeci svoj lik i bice i usljed objektivnosti da sam ja samo mali putnik na ovom brodu, necu nikoga poimenice spominjati, ali kao u prethodnom primjeru sindikata, cijenim da cu biti dovoljno jasan.
Naime, cinjenica je da je stanje lose, i da to lose ima konstantan i kontinuiran pad (mjesecima se pitam koliko smo blizu dna) i niko razuman ne bi smio pomisliti da udjeli kompliment entitetskim ocima (i fakticki, majkama). Jer polako dolazimo do tacke kada je i cuvena “sloboda govora”, koja Vam je tako strasno bila uskracena u bivsoj nam drzavi, jednako uskracena. Ono jest, vise nema Golog otoka, ali to ne mijenja stvar bitno. Nema vise glasnog lajanja kada prolaze zatamnjena vozila pod pratnjom, moze prekrsajna prijava dodje, ili jos jedan vickasti novitet; zaposlen si u javnom sektoru, Ustav i zakoni garantuju tvoju poziciju, trebalo bi da se zoves revizor i da kontrolises entitetsku kasu, a ti to ne smijes ili lazes medije da ne smijes?! Dakle, pozicija revizora je najbolji primjer da postoje ljudi koji primaju visoke i sigurne mjesecne dohotke samo da cute, umjesto da rade ono sto bi trebalo da rade. Najnoviji primjer pokazuje da je zadnji revizor morao birati izmedju “slobode govora” ili posla. Nesrecnik je progovorio… Javna je tajna i notorna cinjenica da pozicija svoje najvjernije i najodanije pristalice nagradjuje poslom u javnom sektoru (cuvena partijska knjizica, opet svima mucna iz prosle drzave, drzi na znacaju jos uvijek), jeftinijim zemljistem, koncesijama, raznim podsticajima i sl. Sve to zavisi koliko je ko doprinjeo i sam se progurao unutar jedne takve masinerije, nekome maline, a nekome porodicno zaposlenje u administraciji jedne toplane. Sve je to meni ok, da neko te ljude “tjera” da rade to za sta su se borili da rade, ali… Jednako svi znamo da je javno mnjenje stava, “da bi nekog posla u opstini, pa da se nista ne radi”. Dakle, i nismo bas moralniji od nasih otaca (i fakticki, majki), zar ne?
No vratimo se na desavanja u skupstini, najoriginalniji rijaliti u regionu, a konkurencija je ubitacna. Ne mogu se otrgnem zakljucku koliko samo jalovo moze izgedati jedna organizacija. U svojoj, vec frustrirajucoj, inferiornosti, opozicija je blokirala rad skupstine ( i neka su ako Pravilnik to negdje dozvoljava), ali su zeljni prijestolja i pijedestala potrcali na isti, da se slikaju sebi za dusu vjerovatno (po mojim parametrima fantastican primjer koliko su zapravo mali i iskomleksirani, no opet da naglasim, ja sam niko i nista). Ova manje jalova kompozicija je uz pomoc svog javnog tv servisa (koji mi svi, svakog mjeseca placamo) proglasila makedonski scenario. Gledao sam kriticno ukljucenje, (pitam se da li onaj voditelj iz skupstine zna da ne bi smio biti sugestivan, vec informativan), i zakleo bih se da je taj isti voditelj procitao ono sto je neko stavio pred njega (onda se zapitam da li mu je sve to blam, makar negdje duboko u njemu, jede li ga to sto je glasnik-huskac). Naravno i opozicija ima tv servis, pobogu i oni vole bacati ljudima prasinu u oci, logicno.
Sve to se preselilo na trecu TV stanicu i njenu lajv emisiju kodnog imena “Gornji zarez”, gdje su se cetiri stranacka barjaktara sibala uvredama i provokacijama citavu noc. Sve je to lijepo, ljudi gledaju, smiju se, ali po pravilu, emisija bude i prodje, a ono konkretno, sustina problema i tema emisija, ostane na istom mjestu. Status quo koji nasi gradjani najvolu (iz nekog meni nepoznatog razloga). Posebno sto mi svaki put zapara usi je pozivanje na ratne zasluge, iz 1001 razloga. Svi imaju istu pricu: “Znas li ti gdje sam ja proveo citav rat?” Druuze politicaru, zaboli me kravata koje nemam, gdje si i sta si bio prije 25 godina. I zaista, takva je logika zasto ministar Murga drot treba da ostane na svojoj poziciji, ratni staz i metak su razlozi. Zasto su onda RVI i ostali ucesnici rata zaposleni kao cuvari, portiri ili radnici parking sluzbi (ili apsolutno nezaposleni), zasto ih sve niste u fotelje? Mislim ako je to vec kriterijum da bih umjesto ugovora o radu dobio mandat?! I kako cu se ja sutra zaposliti, imam li pravo biti ambiciozan u zivotu, jer, eto, u vrijeme rata ja sam se borio sacuvati ciste pelene koje nisam imao? Znaci li to da sam ja trajno nepodoban za kakve foteljice?
Jasno, nije to krivica politicara, briga o jednom narodu, drustvu, etnosu (izaberi sta ti po volji) je prevelik zalogaj za njih, ali me plasi moja generacija. Ovi novi politikanti sto zele nasliejditi aktuelne lidere su jednako losi, ako ne i gori. Jer, iz mog skromnog iskustva, nece ni intimno da mucnu glavom i kazu licno misljenje, jednostavno drze se stranackog programa i to i ponavljaju uporno. Nije im mrsko uopste…Pa generacijo, zar ne zelis u Trst po farmerke, nesto, negdje (jer sada je nista)?