Zadnjih dana razmišljam da me jedna ljudska navika ili možda bolje nazvana, potreba, zapravo jako nervira. Koliko god se trudila odbaciti to od sebe i držati se one “Šuti i ne petljaj se, nemoj gledati i skloni se!”, ne uspijevam. Točnije, što više pokušavam to odbaciti od sebe, to me sve više proganja. Kao za inat sve češće iskače na naslovnoj stranici mog facebook-a, sve mi više ide na živce. Iritira moje strpljenje i narušava svu staloženost koju gradim godinama. Tako mala, a tako naporna.
Naime. Primijetila sam da ljudi danas puno komentiraju ispod objava pojedinih portala. Komentiraju sve živo, od običnih modnih savjeta, trikova za pomoć u kućanstvu (nekad poznato kao Jadrankine kućne čarolije) do političkih tema. Samo komentiraju. Zapravo, nemam ja ništa protiv komentiranja, volim kada ljudi iznesu svoje mišljenje. Volim pročitati dobar komentar. No, samo ako se odnosi na temu o kojoj je pisano, što je već teže pronaći. Ljudi pišu sve i svašta pa se nekad zapitam čitaju li samo naslove ili cjelokupan tekst, gledaju li možda samo sliku uz naslov, čitaju li tekst “letimičnim pogledom”? Onda sam došla do jednog jako zanimljivog zaključka, a to je da ljudi ustvari ne znaju čitati. Da, skoro 70% ljudi, neovisno o tome imaju li ikakvu diplomu i zvanje, ne znaju čitati. Kako?
Definicija čitanja kaže da je čitanje, barem sudeći prema nekom stručnom priručniku za učitelje moje mame, složena aktivnost kojoj je krajnji cilj razumijevanje pročitanog teksta. Ljudi smatraju da znaju čitati ako vladaju abecedom, odnosno ako uspiju povezati slova u glasove, glasove sa glasovima te uspješno dešifrirati riječ. Oni prepoznaju pročitanu riječ, ali ne razumiju njezino značenje.
Ako uzmemo tek jedan najobičniji članak, vidjet ćemo da se komentatori mogu podijeliti u nekoliko skupina.
Recimo, tema je smrznuto povrće.
Oni koji misle da je još uvijek rat, tražit će ime i prezime autora i njegov članak će ocijeniti na osnovu nacionalnosti. Ako pripada istoj nacionalnosti, članak je dobar i zaslužit će čitavo jedno generalno veličanje, što autora, što nacije, što samoga sebe. Ako nije, onda članak ne valja ništa i još uz to će biti kriv jer je tamo neki zločinac iz 1995. imao isto ime kao i sam autor. Ako se kojim slučajem autor zove Josip, komentator će ga povezati sa Josipom Brozom Titom i dobit ćemo čitavo jedno poglavlje “Za i protiv Jugoslavije”.
Oni koji njeguju svoju religiju do krajnosti toliko da više i nije religija, pa ćete naći komentar da je smrznuto povrće grijeh, da bog to ne želi i da svi trebaju jesti svježe povrće, jer bog, kada je stvarao svijet, nije stvorio smrznuto povrće. Ili ćete dobiti raspravu čiji bog dozvoljava konzumiranje smrznutog povrća, a čiji ne.
Oni koji ne podržavaju gay brakove će gledati je li omot u duginim bojama i to će upravo biti presudno hoće li konzumirati smrznuto povrće ili neće. Naravno, kad su već tu, iskoristit će priliku da izvrijeđaju gay brakove, jer eto o tome nemaju pojma, ali oni nisu gay pa su oni uredu. Njihovo dijete isto neće biti gay iako ga još nemaju, ali unaprijed znaju da neće.
Oni koji ne vole žene napisat će da takve stalno traže način kako da što manje kuhaju ili ne kuhaju uopće. Tako umjesto svježeg povrća iz vlastite bašte, biraju kupljeno smrznuto povrće. Kvalitetu kuhanja će tako povezati s tim kako su se i za koga udale, jesu li se uopće udale ili su se razvele, s koliko godina, dotjeruju li se i grade li svoju karijeru. Prema njima, takve “žene neradnice i nemajke” prepoznatljive su po dugim noktima i feniranoj kosi. Ne pokušavajte im ugoditi, krive ste kakve god da ste samo ako kupite smrznuto povrće.
Oni koji mrze muškarce, reći će da vjerojatno maltretiraju svoje žene pa da one više nemaju volju za uzgajanjem bašte i svježeg povrća pa kupuju smrznuto povrće. Eventualno, žena kupuje smrznuto povrće da njime može staviti hladnu oblogu da joj masnica od muževog udarca prije splasne. Za takve je muškarac uvijek nasilnik, samo jer je muškarac.
Oni koji u svemu vide nasilje, odgovarat će ovim koji mrze muškarce, pa će se skupa složiti da je smrznuto povrće uzrok zlostavljanja djece, zapostavljanja djece i abortusa. Povući će se vjersko pitanje ali i pravo gay brakova na usvajanje djece. Njima će se onda pridružiti i oni koji mrze žene pa će reći da majke zapostavljaju djecu, odnosno da rade sve, samo se ne brinu o tome gdje su im djeca. Ne daju djeci svježe povrće pa su djeca hiperaktivna ili autistična. Osim smrznutog povrća, da ne zaboravimo, kriva su i cjepiva iako oni koji ga komentiraju nemaju liječničku diplomu. Štoviše, neki još uvijek ne poznaju na koji način uopće funkcionira cijepljenje.
Oni koji mrze cijeli svijet će ujediniti sve ovo pomalo pa ćete tu dobiti različitih kreativnih komentara.
Oni koji sve znaju o politici će povući pravna i ekonomska pitanja, nebitno imaju li pravne diplome ili završen ekonomski fakultet pa će optužiti političare što uvoze povrće od tkoznakoga, usput sebi pokradu preostale novce od uvoza smrznutog povrća, dignu plaće, unište malog čovjeka koji samo želi raditi i naći posao (iako sjedi za laptopom, komentira gluposti i čeka da posao nađe njega). Najčešće će stradati HDZ ili neka druga istaknutija stranka, samo jer je istaknutija. Riječi poput BRUTO I NETO su obavezne. Stavak 3., članak 51.
Teretana majistori koji će vam reći koje smrznuto povrće smijete ili ne smijete jesti i u kojim količinama. Oni znaju sve o nutritivnim vrijednostima namirnica iako su svi završili tečajeve nepoznatog porijekla.
Teoretičari zavjera koji će reći da su nam to sve donijeli vanzemaljci jer ne postoji drugo objašnjenje zašto je smrznuti grašak zelen. Ili još bolje, da svijetom vladaju Masoni i da je smrznuto povrće način da nas kontroliraju.
Oni koji nemaju pojma o znanosti, ali je preziru, će nabaciti komentar je li riječ o GMO povrću, kako je nezdravo, a čak 50% takvih nije sigurno na što se točno kratica GMO odnosi.
Oni koji još uvijek nisu odgonetnuli piše li se ne sa glagolom ili pridjevom, kada zajedno ili odvojeno pa u pokušaju da ispadnu pametni, obično napišu sve naopako kao npr. neznam, ne dostaješ i ne bitan si. NAJ NE BITNIJI su oni koji imaju suprotno mišljenje.
Naravno, da ne zaboravimo i one koji će napisati neki vic, staviti neku sliku. Ili one koji u komentar samo stave lančnu poruku u strahu za vlastiti život. Oni ni ne čitaju o čemu se radi, oni lijepe lančane poruke i ne razumiju zašto se ljudi raspravljaju u komentarima kada njima prijeti opasnost od umiranja ako tu poruku ne stave u komentar bar 10 puta.
Sve u svemu, rijetko kada će se naći onaj koji je uistinu pročitao ono što stvarno piše, onaj koji mari za temu. Uglavnom ćete susretati ove skupine, njihove mješance i podtipove.
I tako popljuvaše autorovu ljubav prema smrznutom povrću.
Nekoliko puta sam i sama otišla komentirati u želji da pomognem ljudima da razumiju ono što su pročitali, da spriječim širenje mržnje i vrijeđanja, ali bilo je uzalud. Ako nisu razumjeli tekst, neće razumijeti ni komentar i onda samo padam u začarani krug uzaludnih rasprava. Da bih malo primirila svoje misli, obećam sebi da nikad više neću kliknuti na “pogledaj preostale komentare”. Nekada funkcionira, a nekada baš i ne.
Sve u svemu,
“Što je stanje uma, kad je mozak guma”,
rekla bi Ingrid Divković.
I…
…ispričavam se utjecajnim komentatorima koje nisam spomenula u svome tekstu, doći ćete na red idući put.
Ispričavam se i smrznutom povrću jer sam ga “razvlačila” kroz tekst, kao i udrugama za zaštitu smrznutog povrća.