Pustinja

Oslikat ću noćas tvoje tijelo

Onako po sjećanju

Više po mirisu

I nedodiru

Oslikat ću prazne ruke

U formi zagrljaja

I taj pramen kose

Sa desne strane koji pada

Oslikat ću nepoznate oči

Bez zjenica

Bezbojnog pogleda

Bespovratnog lutanja

Oslikat ću ispunjenu pustoš

I po neko zrno pijeska

Dovoljno da zagrebe

I podsjeti na pustinju

Poslije tebe

Jer sutra je ponovo novi dan

Prazan

Bezličan

Nedoličan

Dan bez dana

Bez ničeg sutra

Bez sunca

Bez kiše

Jutro bez jutra