Postoji more psihologa, pedagoga ,socijologa, političkih analitičara i inih koji pokušavaju objasniti različite pojave i procese koji utiču na dekadenciju našeg društva.
Napisalo je se tako hiljade članaka o mentalitetu ovog naroda, nepotizmu, korupciji, socijalnoj nepravdi, divljem kapitalizmu, nezaposlenosti, niskim plaćama, padu nataliteta i globalnoj besperspektivnosti bosanskohercegovačkog društva, međutim niko do sada nije javno pominjao niti konkretno uobličio jedan problem s kojim se nosimo, a koji po mom skromnom mišljenju ništa manje ne utiče na destrukciju jednog društva od gore pomenutih.
Taj problem je problem pogrešnog rasporeda radne snage u našem društvu.
Oni koji vole donositi preuranjene zaključke vjerovatno pretpostavljaju da ću sada pisati o pogrešnom rasporedu zaposlenika u državnim institucijama, odnosno prenatrpanosti administracije gdje trojica sjede i „lade jaja“ dok četvrti onaj bez jake „štele“ radi za i za sebe i za njih.
Moglo bi se i o ovome pisati ali to trenutno nije u mom fokusu.
Trenutačni fokus mog interesovanja je čisto praktični i ogleda se u svakodnevnoj interakciji kupaca i prodavača, stranaka u postupku i administrativnih radnika kao i kroz sveukupni dijapazon raznih zanimanja koja čine jedno društvo funkcionalnim.
Pretpostavljam da su mnogi vidjeli onaj video gdje advokat brani kreativnost učenika plastično i praktično objašnjavajući kako je jako teško natjerati ribu da se popne uz drvo.
Svi mi smo garantovano više puta bili svjedoci situacije gdje doktori rade potpuno pogrešno, gdje prodavačica u prodavnici apsolutno ne zna ništa o proizvodu koji prodaje, gdje službenica na šalteru potpuno neljubazno i nezainteresovano uzme vaše papire u postupak koji često i ne dovrši kako treba.
Smatram da su danas pune škole i fakulteti djece koja ne iste ide da bi imali neko zanimanje koje u principu ne vole.Svi znamo za po neki ekstremni slučaj studenta medicine koji dvanaest godina polaže anatomiju.On medicinu mrzi, ali je manje-više primoran da ispuni ambiciju frustriranog roditelja ili je pak primoran da ide na taj fakultet zato što mu je otac doktor a majka medicinska sestra i zato što će zahvaljujući roditeljskim vezama moći pronaći posao.Često se u obzir ne uzmima ni to što naš budući doktor pada u nesvijest kada vidi krv ni to što nema afiniteta za liječenje niti za razvijanje u tom smislu.
Često se adekvatno stručno obrazovani ljudi zapošljavaju mimo struke zato što nisu mogli dobiti posao u struci ili im jednostavno taj posao u struci ne može pružiti dovoljnu količinu novca za život.I tako završe u okviru radne organizacije gdje imaju nekog da im pomogne ili jednostavno su imali sreće da dobiju posao u nekoj kanelariji dok sami po svojoj prirodi nisu za kancelariju.
Često isti nezadovljni svojim položajem kumulativno doživljavaju razne frustracije u okviru radnog kolektiva te njihov nedostatak ljubavi i kompetencije za ono što rade na kraju krajeva i urodi lošim plodom.Njihovi rezultati na radnim mjestima su ograničeni što često može biti i uzrok učestalih promjena radnih mjesta što u principu slabi radne organizacije i kompanije što u konačnici rezultira jednim neefikasnim i nezadovoljnim društvom.