“Ja lijepa vakta za onog ko obraza nema”, napisa jednom Meša Selimović, a na današnji dan-Dan slobode medija, nikad nije bilo očiglednije. Svako se danas naziva novinarem i time oskrnavljuje najljepšu profesiju na svijetu… a koliko su novinari i mediji slobodni, može se diskutovati satima. Jedno je sigurno-pravog novinarstva više NEMA, jer…mene su učili da je najvažnija stvar na svijetu-VIJEST, ali prenesena onako kako to novinarska pravila nalažu, a ne kako s nekome sviđa I odgovara. Svaka vijest, informacija objavljena u medijima, nekima može promijeniti život na bolje a nekima ga uništiti. Sve manje se vodi računa I ljudima I temama o kojima se piše, bitno je biti među prvima… a kakve će biti posljedice, o tome ne razmišljaju. Pogotovo kada su u pitanju osjetljive teme, vezane za djecu… dok ispraviš “krivu drinu”, neko je već dobio nezasluženu etiketu. Danas se čitaju samo negativne vijesti I to, na žalost prodaje novine. Ono što je dobro, pozitivno, nama nije interesantno jer smo postali jako zajedljiv, ljubomoran I pakostan narod. Prije nas je dobro ujedinjavalo…sada smo udruženi samo kada treba nekoga olajavati I pametovati. A mediji su tu imali ključnu ulogu, na žalost.
Koliko je važan, težak I odgovoran posao novinara, svjedoče nam sve češće vijesti o smrti dokazanih I kvalitetnih novinara, a uzrok smrti je, uglavnom, stres. Prije par dana smo ostali bez Ese Hećimovića, jednog od najboljih novinara u državi, čovjeka od kojeg se moglo naučiti puno toga a ono po čemu ćemo ga pamtiti jeste njegova veličina kao čovjeka, prijatelja, kolege… Novinari, iz prethodnog pasusa, sigurno nisu učili od Ese I njemu sličnih, nego neobrazovanih I nestručnih “novinara”. Umro je I Vehid Gunić, slobodnjak I zaljubljenik u sevdah koji je svoj posao obavljao temeljito a ipak pitko, I zato njegova karijera I jeste trajala tolike godine.
Imamo mi u Bosni I Hercegovini, hvala Bogu, još takvih doajena ali ih je malo…I nekako su postali nevidljivi u medijima jer su zamijenjeni mlađim, ljepšim i…nestručnijim. Zašto? Jer je ovo doba informatičkog novinarstva, nema više uhera, diktafona, pisaćih mašina, napornih terena…sad im je sve pri ruci…samo klikni na Google pretraživač I nema potrebe da se digneš sa stolice (čast izuzecima!). Zbog toga sam I odustala od takvih, modernih medija I sada se zadovoljim pisanjem svog bloga, za svoju dušu. A fali mi…prepuna redakcija, tereni, studio, režija…ona novinarska frka-trka…Nema je više!
I da ne dužim previše, novinari su ljudi koji su uvijek podržavali jedne druge, najčešće kada nekoga zadesi neki belaj. U to sam se uvjerila prošle godine, kada sam morala, u kratkom vremenu, prikupiti priličnu svotu novca za operaciju tumora a kolege iz Udruženja novinara BiH, uplate na moj račun priličnu sumu, uz želje za brz oporavak. Zbog takvih gesti I novinara sa velikim N, vjerujem da će se vratiti istinsko, pošteno i zdravo novinarstvo u ovoj našoj državi.
Zato svim bivšim kolegama I prijateljima novinarima želi sretan 3.maj-Dan slobode medija!!!!