Svjedočili smo u proteklom periodu burnim dešavanjima u turskoj , gdje se pokušala nasilno izboriti promjena vlasti, odnosno smjena Redžepa Tajipa Erdogana sa čelne pozicije ove bliskoistočne države. Turska čija je vlast izdržala pritisak , za koji se ističe da je potaknut izvana, naime djelovanjem Gulena iz Sjedinjenih Američkih Država, čiju zaštitu on uživa već neko vrijeme.
Nakon nemilih dešavanja vlast koja se uspjela zadržati i koja je prepoznata od strane naroda kao jedina legitimna snaga koja vrijedno radi na zaštiti interesa njihove države, vrše se represivne mjere , koje se mogu shvatiti kao odmazda , s ciljem minimalizacije mogućnosti sličnih zbivanja u budućnosti. Taj potez turske vlade sigurno da može biti razumljen kao prirodna reakcija, odnosno odbrambeni mehanizam države, koja proširivanjem ovlasti vlade nastoji djelovati preventivno (kao što bi učinila i svaka druga država). Rezultat takvog nastojanja turske vlasti jeste proglašenje aktuelne vlade turske režimom. Traženo izručenje Gulena turskoj je izostalo, uprkos međunarodnoj ekstradicionoj praksi, čije važenje je, čini se, jednostrano. Navedena praksa, manipulacije ekstradicionom praksom, tj. njenim jednostranim praktikovanjem od strane savjesnih čuvara svjetskog mira, nameće pitanje – koliko su život i prava amerikanca, i svih ostalih građana zapadnih sila, vrijedniji u odnosu na stanovnike država koje su manje uticajne?
Čini se da su neamerikanci i svi oni koji nisu bliski zapadnim svjetonazorima građani drugog reda čiji život vrijedi daleko manje. Kao da treba ćutati za one koji se kriju po ambasadama drugih zemalja, i one što prebivaju u američkim internacionalnim zatvorima. Dati odgovor na ovo pitanje nije nužno, odgovori se stalno iznova nude. Ipak, nikada se ne smijemo prestati pitati, i razmatrati razumijevanje pravde od strane povlaštenih.