Kako su nastale prve dvije autonomije AP Zapadna Bosna i kako su srušene znaju svi. A kako je obnovljena treća autonomija to malo ko zna, jer sve se svodi na puki izbor Fikreta Abdića – Babe za načelnika opštine Velika Kladuša, a u tome je zapravo samo početak. Pa da podsjetimo, lokalni izbori održani 2016. godine, pokazali su su suverene lokalne politike, tako i Babu (znc.tata), koji se na političku scenu Bosne i Hercegovine lično vratio poslije odslužene zatvorske kazne.
Da vratio se lično, svojim likom i djelom, svojim imenom i prezimenom, i svi zaboraviše da je on i prije bio prisutan neformalno kroz političku partiju, koja je imala apsolutnu vlast u Kladuši, svoje predstavnike u kantonalnoj skupštini pa i Domu naroda parlamenta FBiH. Onda kao i sad predstavnici su obilježavani svakakvim imenima od kojih su najblaža “Babini”, “Autonomaši” itd. Ali mišljenje o njima većinski predstavničkog naroda, nije nikad smetalo da od istih traže podršku za svoju politiku u skupštini, u međusobnoj borbi za interesima.
Tako se obnovi i autonomija poslije 21. godine od Dejtona, samo ovaj put ne u onim okolnostima, nego mirnim demokratskom voljom naroda i ostalih političkih predstavnika. Kako voljom ostalih političkih predstvanika? Pa da podsjetim Vas, onoga dana u Parlamentarnoj skupštini kada su načelnici ostalih opština sa Unsko-sanskog kantona napustili salu uz zvižduke i rekli da neće da sjede sa tim čovjekom, i poslije održavanje kolegijuma načelnika USK-a bez Velike Kladuše. Tako je obnovljena i autonomija, ne svojevoljno, nego odbacivanjem jedne opštine od društva većinskog nacionalizma, ubijanjem demokratskog prava na slobodan izbor svog predstavnika, zagarantovanim Ustavnom države na koji se rado pozivaju, a primjenjuju ga samo kada njima odgovara.
Ovo nema veze sa jednim čovjekom, prvim čovjekom kako se nazivaju lokalni suvereni, nego sa narodom, nastavnom obračuna sa idejom koju je on predstavljao i društva koje to podržava, jer društvo je on, a on je društvo. Razlike nema i treba sve kazniti kao izdajnike, ne na bojnom bolju nego kulturno – diplomatski. I ne samo autonomaše, nego i ostatke srba na USK-a, saveznike. U tome je cilj prešutne obnove autonomije, odvojiti od ostatka društva pa uništiti i ono malo što je ostalo ekonomije, koja je izgrađena na tom području upravo zahvaljujući Babi. A kakva je to ekonomija bila, govori i da 20 godina poslije rata još ima ponešto za otuđiti od tog naroda kojem je to pripadalo.
Kad se sve to uzme u obzir, zato će ova autonomija puno duže trajati.