Žrtva, onaj koji opravdano ispašta za neki cilj (žrtvovati se), davanje darova u čast bogova (žrtvovanje-prinošenje žrtve) i zadnja bez potrebnog dodatnog opisa ljudska žrtva. Da, upravo ta zadnja je najveća, i najstrašnija za jedno društvo. Nju vam poznaju sva tri društva u BiH, a i ona mala samo što njih niko ne ubraja, iz razloga što su mala i nekonstitutivna, a njihove žrtve su najveće iz naravno tog razloga što su mala pa je malo-puno. Ali kad si mali onda si nebitan. A kad si velik i konstitutivan misliš da imaš pravo prebrojavati krvna zrnca žrtvama, e nemaš niti to čim zaslužuješ.
Ali ti je to tako kod nas iz trokut države, svako malo smatramo da ih trebamo prebrojavati. I trebamo, ali ne zbog ovih razloga što danas naši lideri čine već iz prostog razloga da vidimo koliko žrtve moramo da prinesemo zbog ljudske gluposti zvane rat, i da tim svim žrtvama sa njihovim imenom i prezimenom odamo počast sa puno pijeteta. Cijena jednog ljudskog života nema cijenu, za jednu majku izgubljeno dijete je ogromna praznika na srcu. I sa tim danas trgujemo, zarad čega? Održavanja jedne šake ljudi na vrhu. A ti gladni narode nahrani se bezbrojnim revizijama istorije.
Gdje je je nestalo humanističko društvo, možda u ratu ili prije ili poslije? Ne znam. Ali vidim da nisu pojedinci, koji su svaki dan tu i pokazuju da u društvu ima humanizma koji ne ispoljava nacionalnost. Ali zašto nema društvenog humanizma, solidarnosti prema drugima u BiH, gdje smo izgubili sve ljudske osobine prema drugoj naciji, da odamo počast njihovim žrtvama? Možda smo još u ratu, ne sa vatrenim oružjem ali skriveno politički – diplomatski, jer tad nastupa najveća dehumanizacija društva, neko nam mora otvoreno reći da svi znamo ako je tako.
U građanskim državama, lijeva politička opcija uvijek zastupa interese svih građana, i nama je ta najpotrebnija da prevaziđemo ovo stanje opšte kolektivnog bunila društva i vraćanja osnovnih vrijednosti. A kod nas, kod kao i sve i to je izgubljeno u vremenu i prostoru, predstavnici lijevih opcija su glasniji zastupnici nacionalnog od svih najkonzervativnih centara. Totalna dehumanizacija društva, poništavanje svih žrtava iz rata, i uzročnih poslije njega. Da li zbog početne političke potrebe da vještačko izazivanje krize, zbog dobijanja izbora ovih ili onih treba da dovede do najvećeg razdora naroda u BiH, pa kako gube kontrolu nad procesom koji su izazvali i bez krajnjeg cilja treba ponovo da prinosimo žrtve? Niko se to ne pita. Zbog čega je to tako, jer treba individualce podrediti društvu, individualno društvenom jer se tada lakše upravlja masom, masom žrtava koji rade za minimalne plate i omogućavaju daljnje bogaćenje nekome.
Tako da imate to na umu, kad drugi put budete trolovali i hejtovali to internetu po žrtvama, jer lako je biti većina, stavite se nekad u kožu manjine. Jer svi pripadate većini ekonomskih žrtava, obespravljenih na sve moguće načine. A ljudske žrtve ostavite da počivaju u miru, i sjetite ih se slobodno svako na svoj način to vam niko neće zabraniti.