Predstavnici Srba u institucijama BiH, te predstavnici Republike Srpske postigli su koncenzus oko revizije tužbe protiv Srbije koju podržavaju Bošnjaci, dok se treći konstitutivni narod drži neutralnim u ovom pitanju. Koliko je bitno navedeno pitanje pokazuje i to da su po istom očitovali i svi relevantni inostrani faktori, koji imaju uticaja u BiH.
Da bi objasnili potrebu Srba u BiH da brane drugu državu, treba tražiti u vremenu podnošenja tužbe, kojima je sporan legitimitet i legalnost tužbe koja je podnijeta 1993. godine u toku ratnih dejstava, te ne učestvovanja predstvanika koju su legitimno izabrani u institucijama BiH u tom periodu, što je poslije Dejtona povremeno dovodilo do preglasavanja u Predsjedništvu i incijativa o ukidanju finansiranja tužbe.
Navedenom tužbom, BiH je tužila tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju za genocid nad Muslimanskim stanovništvom na čitavoj teritoriji BiH. Presudom koja je donesena 26.02.2007. godine Srbija (pravni sljednik, nakon izlaska Crne Gore iz državne zajednice sa Srbijom) je osuđena za povredu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, dok su za direktnog izvršioca određene snage Republike Srpske i druge frakcije na području Srebrenice, dok istog elementa nije bilo na ostalom području.
I na tome je okončan postupak, uz naravno mogućnost obnove u roku od 10 godina, koje ističe za nekoliko dana. Zašto u toliko godina od Presude niko nije ni pokušao pokrenuti isto pitanje, jasno je bilo i predstavnicima OSCE-a koje je priopštilo da se BiH treba okrenuti budućnosti i boljem životu građana, jer novih dokaza za obnovu postupka nema. Upotreba ovakvih spinova u cilju prikupljanja jeftinih političkih poena, kroz skretanje pažnje građanima sa životnih pitanja, prvenstveno od strane SDA koja je obećala 100.000 radnih mjesta je jasna kada se uzme u obzir sve lošiji životni standard.
Donošenje odluka na silu u BiH nikada nije bilo dobro, tako da je prvi korak ponovo bojkotovanje sjednica u zajedničkim institucijama na nivou BiH od strane srpskih predstavnika podsjeća na ne tako davnu prošlost. Za Srbe ovo pitanje nije potreba odbrane druge države, kako to neki predstavljaju. nego odbrana svoje konstitutivnosti, i pravo na pravnopravno učestvovanje u budućnosti ove države, jer ovo nije suđenje Miloševićevom režimu, nego i njima samima, i etiketiranje da su agresori na svoja ognjišta, i da jedan narod ima primat da kroji vanjsku politiku i budućnost, bez potrebe za saglasnosti drugih valjda je u tome i bila potreba kroz popis da se uvrste svi u stalne stanovnike i pokaže ko ima preko 50%.
Ovoj državi su potrebne reforme što prije i u što većem obimu, bez pokretanja stalnih pitanja koja stvaraju vještačke krize na koje se gube vrijeme i energija. Ova i slične incijative pokrenute iz Sarajeva stvaraju samo jaz sa Banja Lukom, i što je najveći problem djele narod po nacionalnosti i samo jačaju poziciju političkih lidera koji na tome parazitiraju već 20 godina na ovakvom stanju.