Čuvena fraza „Na mladima svijet ostaje“ uvijek se tumačila na način da bi mladi ljudi koji stasavaju mogli uraditi, ako ne za državu, onda barem za svoju lokalnu sredinu nešto dobro ili bolje u odnosu na prethodnu generaciju. Zašto me ta fraza počela zabrinjavati?
U jednoj od proteklih emisija „Nedeljom u 2“, koju vodi Aleksandar Stanković na HRT-u, gost je bio Senad Hadžifejzović. Na pitanje da li bi svi sadašnji lideri trebali da odu i da sve prepuste nekoj novoj generaciji, bh. voditelje je odgovorio da trebaju, ali prvo ih moraju napraviti da bi oni mogli preuzeti državu. Problem u ovaj konstataciji jeste to što sadašnji lideri društva to već godinama rade, tako da kada oni i odu, razmišljanje će ostati isto i ništa se promijeniti neće.
Primjeri ovih dešavanja najočitiji su bili na skorašnjim izborima u SC „Nikola Tesla“ u Banja Luci, gdje su aktuelni predstavnici studenata koji žive u domu zajedno sa upravom doma pokušali da bez izbora ostanu na funkciji. Zašto bez izbora, poštena generacijo koja će sutra voditi državu?
Odgovor je jasan. Predstavnici studenata u protekloj godini apsolutno ništa nisu uradili u korist studenata. Cijena hrane u menzi je poskupila, stanarina u domu je porasla, a o tome da studenti cijelu zimu imaju tople vode samo u periodu od devet do deset časova ujutro, suvišno je i pričati. Zašto se ćutilo? Teško je za povjerovati da predstavnici nemaju primanja na funkcijama na kojima se nalaze, a toliko im se teško odreći istih. I zar je toliko dobro biti na određenoj funkciji, da se zbog toga i studiranje oduži na nekoliko godina, da se jedan do dva ispita vuku godinama.
Zar je moguće da iko od studenata potpiše da pristaje na poskupljenje hrane, a on je sam korisnik iste? Šta zauzvrat dobijaju, neću da nagađam, ali da rade stvari koje su kontra zdravog razuma, a da se zato nisu prodali i u dogovoru sa upravom centra rade što im je u ličnom interesu, u to već ne mogu da povjerujem.
Šta tu boli? Mladi ljudi koji se još uzdržavaju od roditelja, zbog ličnog interesa rade na štetu svih ostalih i tako godinama, bez imalo srama. Teško je, a ne napraviti paralelu sa političarima. Ako si već izabran na poziciju na kojoj možeš donijeti pozitivne promjene, ti zbog 200KM i noćenja na Jahorini ostaješ bez obraza. Toliko vrijediš kao čovjek?
Iako je veći dio krivice na predstavnicima, za stanje u domu krivi su i svi ostali stanari. Izabrati opet iste ili kao što je sada slučaj, dopustiti im da sami sebe izaberu bez otpora, nije za pohvaliti. Iako u prvom i drugom paviljonu živi više od 500 studenata, na proteste je izašlo oko njih 40-ak. Pa ko treba da se bori za vas, ako ne vi sami.
Jedan od profesora na fakultetu mi je rekao da je podržao svakog bivšeg ili sadašnjeg studenta koji se našao na listi neke od stranaka na lokalnim izborima. Nije gledao koja je stranka u pitanju, već je to podržao iz razloga što vjeruje da će mladi donijeti nešto novo. Ne mogu da povjerujem u to, jer kada sam god pričao sa nekim od tih kolega imao sam osjećaj da iz njih govore Bakir, Dodik, Čović i dr.
I kako onda da se nadam da je dobro to što na mladima svijet ostaje? Jedini način rješenja ovog problema vidim u promjeni svijesti mladih, ali za to su potrebne decenije.